Zapadne članice NATO-a donijele su, kako same kažu, „povijesnu odluku” – do kraja aktualnog mandata Donalda Trumpa u Bijeloj kući i uz stalne prijetnje Vladimira Putina iz Moskve svaka će država za vojsku i naoružanje izdvajati pet posto državnog proračuna, dakle svaki dvadeseti euro ili dolar.
Potez se predstavlja kao nužna obrana od širenja ruskog rata izvan Ukrajine. No iznimno oštar zaokret u smjeru militarizacije, toliko dramatičan da se u diplomatskim hodnicima opisuje kao „novi početak ili apsurdni kraj” samog saveza, odmah je otvorio pitanje koristi: što će Europa s tolikim oružjem ako – srećom – rata ne bude?
Jedva primjetan otklon Među skoro unisonim potvrdama izdvajaju se tek dvije ruke koje su zatražile popust. Španjolski premijer upozorio je da mu Gibraltar vjerojatno neće napasti matičnu zemlju pa traži olakšice. Ruku podrške pružio mu je hrvatski predsjednik, koji tradicionalno ima rezerve prema zapadnoj politici izravne konfrontacije s Moskvom. Ostali čelnici, naviknuti na paradu jednoumlja nalik nekadašnjim politbiroima, nisu pokazali sumnju vodi li ta utrka oružjem do mira.
Neodgovorena pitanja Dok se političari javno natječu u militarnom patosu – uz dekor prikladnog kiča kakav prati svako pojavljivanje Donalda Trumpa – u pozadini ostaje logično pitanje: mogao li se isti novac uložiti pametnije? Pet posto proračuna namijenjenih znanosti, obrazovanju, medicini ili kulturi izazvalo bi rast kakav ni najveća inflacija nije uspjela isprovocirati, podsjećaju skeptici.
Za one koji vjeruju u oružje ostaje nada da ga nikada neće morati upotrijebiti. Oni koji ne vjeruju, mogu samo zažmiriti i nadati se da taj novac jednog dana neće završiti – neiskorišten u skladištima.
