NASA je ponovno skrenula pozornost na Južnoatlantsku anomaliju (SAA) – golemo područje oslabljenog magnetskog polja koje se proteže od Južne Amerike do jugozapadne Afrike. U toj „udubini” Zemljinog magnetskog štita sateliti i letjelice nailaze na pojačano zračenje visokoeenergetskih protona sa Sunca.
• Što je Južnoatlantska anomalija? – Zona znatno slabije magnetske jačine djeluje poput rupe u zaštitnom omotaču planeta. – Iako se magnetsko polje generira u tekućoj željeznoj vanjskoj jezgri, neravnomjerni tokovi materijala i golema struktura na oko 2900 km dubine lokalno ga slabe.
• Zašto je problematična? – Kada sateliti uđu u SAA, osjetljiva elektronika izložena je česticama koje mogu izazvati kratke spojeve, gubitak podataka ili trajno oštećenje sustava. – Operateri ponekad gase instrumente tijekom prolaska kako bi umanjili rizik.
• Fenomen u stalnoj promjeni – Anomalija se sporo pomiče prema zapadu i posljednjih godina razdvaja na dva zasebna središta minimalnog intenziteta, što dodatno komplicira predviđanja. – Studije pokazuju da slični obrasci postoje najmanje 11 milijuna godina, pa stručnjaci ne vide neposredan znak skorog globalnog preokreta magnetskih polova.
• Utjecaj na život na Zemlji – SAA zasad nema mjerljivih posljedica za ljude i ekosustave na površini, no pratiti je ključno radi sigurnosti satelitskih sustava i boljeg razumijevanja dinamike unutarnje Zemlje.
NASA nastavlja redovito nadzirati promjene u anomaliji, pokušavajući predvidjeti kako će njezino širenje i fragmentacija utjecati na sve gušći promet u niskoj Zemljinoj orbiti.