Kineska vojska posljednjih mjeseci sve se snažnije probija u Pacifiku, prelazeći granice koje su desetljećima definirale njezino djelovanje. Peking je godinama upozoravao Washington i njegove saveznike da se ne miješaju u „tradicionalnu sferu utjecaja” Narodne Republike, no sada se sam nameće – i unutar tog kruga i izvan njega.
Sjedinjene Države, svjesne ubrzanog širenja kineskih pomorskih i zračnih operacija, raspršuju vlastite snage kako bi bile fleksibilnije u slučaju izravnog sukoba. Paralelno jačaju pritisak na azijske partnere da povećaju ulaganja u obranu.
Zemljopisni ključ takvog nadmudrivanja ostaje tzv. prvi otočni lanac – luk koji povezuje američke tradicionalne saveznike Japan, Tajvan i Filipine. Upravo ondje Peking sve češće provodi vojne vježbe i pomorske patrole, dok Washington nastoji zadržati operativnu prednost. Drugi, udaljeniji pojas otoka i teritorija, zasad je manje aktivan, ali kineske aktivnosti sve češće dosežu i do te zone.
Na političkoj razini tenzije je dodatno podigao Donald Trump. Bivši američki predsjednik, koji se ponovno nameće kao ključni glas republikanske oporbe, zahtijeva da saveznici u regiji izdvoje „5 posto” za vlastitu sigurnost. Tokio i Seul taj su zahtjev glatko odbili, naglašavajući da već ulažu znatna sredstva i da suradnja s Washingtonom ne smije prijeći crtu financijskog ucjenjivanja.
Dok se Peking i Washington nadmeću vojnim manevrima, a Trumpova retorika zaoštrava pitanja troškova obrane, temperatura u Aziji i na Pacifiku nastavlja rasti. Analitičari upozoravaju da bi svaki nesporazum unutar prvog otočnog lanca mogao imati posljedice daleko izvan regionalnih okvira.
