Kad je sredinom svibnja tornado širine kilometra pogodio St. Louis brzinom vjetra od 240 km/h, DeAmon White pronašao je kuću bez stražnjeg zida, a komadi žbuke i razbijena stakla prekrivali su pod. Već sljedećeg jutra, u 8 sati, zazvonio je telefon:
„Biste li prodali kuću?” – pitali su ga. Ista scena ponavljala se dva tjedna, šest puta dnevno.
White i njegova majka Bobbie žive u četvrti West End, gdje 63 % podstanara i gotovo polovica vlasnika nema osiguranje. U situaciji kad savezna pomoć stiže sporo, gotovinske ponude – iako znatno ispod tržišne cijene – mnogima zvuče kao slamka spasa. White ih naziva „lešinarima”.
Munjevita kupnja u kriznim zonama
Tornado u Missouriju bio je jedan od 60 oluja koje su u 48 sati protutnjale srednjim zapadom SAD-a, usmrtivši najmanje 26 ljudi i ozlijedivši 168. Istodobno, sjeveroistočna Karolina još je zbrajala štetu od uragana Helene i stotina odrona, a Altadena u Kaliforniji od požara Eaton. Stručnjaci fenomen nazivaju „katastrofičnom gentrifikacijom”: investitori masovno kupuju oštećene kuće, preprodaju ih ili iznajmljuju, a izvorni stanovnici ostaju bez doma.
Prema istraživanju Sveučilišta u Miamiju, brzina čini razliku – transakcije se odvijaju u tjednima, a ne godinama. U Altadeni su, primjerice, polovicu poslijepožarnih kupnji obavile samo šest tvrtki, skrivene iza jednokratnih brojeva i kratkih SMS-poruka: „Hej, Gina, jesu li tvoje parcele na prodaju?“
Nekretnine ispod plave cerade
U St. Louisu je desetak teško oštećenih kuća već osvanulo na Zillovu oglasniku s etiketama „Investor Special” i početnim cijenama od 20 do 30 tisuća dolara. Istodobno, 100 dana nakon oluje ulice su i dalje zatrpane krhotinama, krovovi prekriveni plavim ceradama, a više od 2 000 kućanstava treba smještaj.
Profesorica Deserai Anderson Crow upozorava kako velike korporacije ciljaju domove čiji vlasnici nemaju „emocionalni ni financijski kapacitet” za obnovu. Posljedično nastaje „predatorski ciklus najma” u kojem bivši vlasnici postaju podstanari u vlastitoj četvrti.
Pravni vakum i titule pokojnih djedova
Predsjednica Udruženja nekretninara St. Louisa, Stacey Sanders, potvrđuje lavinu oglasa i letaka. U mnogim višegeneracijskim kućama vlasništvo je upisano na preminule rođake; bez ispravnog vlasničkog lista teško je dobiti pomoć FEMA-e, a prodaja je pravno upitna. Nekoliko američkih saveznih država nedavno je uvelo obvezu da preprodavači upozore kada nude cijenu ispod tržišne, no Missouri takvu regulativu još nema.
„Oni ne dolaze jer žele dati poštenu šansu ‘jadnim ljudima’, nego zato što u očaju vide priliku”, kaže Sanders.
„Ako ikako možete, nemojte prodati”
Bobbie White živi u kući od slavne st. louiske opeke, sagrađenoj 1901. godine. Danas, nakon tornada, na cijeloj ulici ostalo je samo četiri obitelji. U kolovozu joj je, poštom, stigla ponuda u kojoj nepoznati Chris nudi dvije trećine stvarne vrijednosti.
„Znam da novac govori, ali pokušajte odoljeti”, poručuje DeAmon White susjedima. Sam čeka obnovu koju će, uz policu osiguranja, platiti do proljeća. Njegova susjeda još spava u kamp-prikolici, a drugi su već otišli – kuće su prodali onima koji su najbrže stigli nakon oluje.