Na današnji dan, 25. studenoga 1918., na blagdan Svete Kate u splitskom Varošu rođen je Frane Matošić – nogometaš kojega navijači i kroničari i dalje nazivaju najvećim kapetanom Hajduka. Da je živ, imao bi 107 godina.
Legenda potvrđena u monografiji Autoru Borisu Vrdoljaku Mandeti trebale su stotine stranica monografije kako bi obuhvatio golemi opus zvani-nog klupskog strijelca (729 pogodaka u 739 nastupa). Knjiga je već godinama tražena raritet, a stariji navijači i danas ponavljaju jednostavnu ocjenu: „Dobri su bili i Šurjak i Oblak, ali jedan je Frane.”
Vođa i bombarder Matošić je slovio za idealnog vođu: mrkim pogledom držao je svlačionicu pod kontrolom, a na terenu je nemilosrdno pogađao objema nogama. Još se raspravlja je li mu desnica ili ljevica bila razornija, što su kipari osjećali i pri izradi njegova spomenika pred poljudskim stadionom.
Incident koji je ušao u anale Najslavniji sukob na Starom placu dogodio se 29. listopada 1950. u dvoboju s Crvenom zvezdom. Nakon žestokog duela Matošić se potukao s beogradskim bekom Brankom Stankovićem, popularnim „Ambasadorom”. Oba su igrača isključena – ne samo s utakmice nego i iz Komunističke partije. Nekoliko tjedana poslije, ukazom Josipa Broza Tita, članske knjižice su im vraćene, no Matošić je na saslušanju ostao prkosan: „Žao mi je što ga nisam udario jače!”
Hajduk je taj susret dobio 2:1, a Broketin pogodak za pobjedu otvorio je put nezaboravnoj sezoni: naslov prvaka 1950. bez ijednog poraza.
Trajno nasljeđe Od bombi iz slobodnjaka do hrabrosti koja ga je dovela pred partijski disciplinski sud, Frane Matošić ostaje simbol vremena u kojemu su se autoritet i čista nogometna strast cijenili iznad svega. Generacije navijača stoga 25. studenoga ne pamte samo kao blagdan, nego i kao rođendan kapetana čija je legenda i dalje temelj splitskog ponosa.
