Na jutro 16. rujna 1991. kolona tenkova i oklopnih vozila Jugoslavenske narodne armije krenula je beogradskim avenijama prema istoku, s ciljem da pojača napad na već opkoljeni Vukovar. Fotografije snimljene toga dana prikazuju stotine građana koji su izašli na pločnike i prozore te na prolazeću vojnu kolonu bacali cvijeće.
Bitka za Vukovar započela je 25. kolovoza i ubrzo prerasla u najžešći sukob Domovinskog rata. Unatoč nadmoćnoj sili teškom naoružanja, prvih nekoliko JNA tenkova koji su stigli do grada ubrzo je uništeno, a malobrojni branitelji odbili su početnu ofenzivu. Dugotrajna borba poremetila je planove brze okupacije istočne Slavonije.
Grad je izdržao 87 dana neprekidnog granatiranja. Kada je 18. studenoga 1991. pao, oko 85 % građevina bilo je sravnjeno, a uslijedili su masovni progoni nesrpskog stanovništva i ratni zločini. Najteži od njih dogodio se na Ovčari, gdje je pogubljeno više od 200 ranjenika i civila odvedenih iz vukovarske bolnice.
Odlazak tenkova iz Beograda zabilježen je kao snažan kontrast između civilnog oduševljenja u glavnom gradu tadašnje federacije i užasa koji je čekao stanovnike Vukovara. Jedan od natpisa iz tog razdoblja rezimira osjećaj gorčine: „Bacali su cvijeće na grobove svoje djece.”
Većina regruta u Srbiji u to je vrijeme odbila odaziv na mobilizaciju, no unatoč tome snage JNA nastavile su ofenzivu sve do konačnog pada grada. Simbol otpora i stradanja, Vukovar je u okvirima mirne reintegracije vraćen u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske 1998. godine.
Danas, 33 godine kasnije, scena cvijeća na tenkovima podsjeća na duboku podjelu i cijenu rata koju su platili i agresor i žrtva, a sam Vukovar ostaje trajni spomen na otpor i patnju građana Hrvatske.