Gitarski majstor Marc Ribot treći se put vratio u Pulu i ispunio Circolo do posljednjeg mjesta. Na pozornicu Jazzbine izašao je sam, s nekoliko gitara i novim albumom „Map of the blue city“, intimnom pričom o lutanjima i iščekivanju „toliko nesanjanih mogućnosti“.
Od samog početka jasno je dao do znanja da nije izgubio ni oštrinu ni politički naboj. Aktualnog američkog predsjednika nazvao je fašistom, a u španjolskoj obradi pjesme o „odvratnom štakoru“ publici je, nakon prijevoda na engleski, poručio: „Evo ti na, Trumpe!“.
Publiku je proveo kroz kaleidoskop žanrova – od akustičnih minijatura do električnih eksplozija – te predstavio niz novih i starijih skladbi. U „Daddy’s trip to Brazil“ važnu je ulogu dao karikiranom vođi benda i „egomanijaku koji je ujedno i slikar“, dok je u ironičnoj „Noah“ biblijskom junaku podario trenutak potpune zaboravljenosti: više se ni sam ne sjeća zašto je sagradio arku.
Između pjesama podsjećao je na svoje umjetničke uzore. Čitao je stihove Allena Ginsberga o tetki Rose, uvjerenoj ljevičarki iz njihova zajedničkog rodnog grada, i citirao Richarda Sikena: „Ne brinite ako niste shvatili, ni onaj koji ju je napisao nije ju razumio.“
Kad se činilo da je koncert priveden kraju, preostao je još jedan neizostavan trenutak – „Bella ciao“. Ribot ju je uvrstio u antologiju „Songs of resistance“, a u Puli ju je u sporijem tempu otpjevao na talijanskom i engleskom. U dugom uvodu osudio je ubojstvo Charlieja Kirka i podsjetio da su antifašistički pokreti često bili politički šareni. Publici je obećao: „Izvodit ću ovu pjesmu dok god budem mogao.“
Ovacije nakon bisa nisu prestajale, no Ribot je gitare spakirao uz obećanje da će se vratiti. Sudeći po oduševljenju u dvorani, Pula će ga čekati raširenih ruku.