Dolina Neretve ponovno ulazi u svoj najintenzivniji period – jesensku berbu mandarina. Struka procjenjuje da bi se ove godine moglo ubrati 35-40 tisuća tona, nešto manje nego u rekordnim sezonama, ali uz „ujednačen, sladak i sočan” plod koji već sredinom rujna stiže na police.
Problem nije u količini nego u ljudima. Proizvođači upozoravaju da svaka berba traje svega nekoliko tjedana te da je u tom razdoblju, kako kažu, „svaki par ruku zlata vrijedan”. No domaćih berača nema dovoljno: mnogi su se zaposlili u turizmu ili otišli u inozemstvo, pa se neretvanski voćnjaci sve više oslanjaju na radnike iz BiH, Srbije i udaljenijih zemalja.
Oglasne ploče zavoda za zapošljavanje u Metkoviću i Pločama pune su ponuda. Jedan veći otkupljivač traži 35 radnika za pakirnicu, nudi topli obrok i refundaciju putnih troškova. Unatoč poticajima, birokratske procedure i troškovi prijave stranih radnika dodatno otežavaju situaciju.
Uz manjak radne snage, voćare brine i otkupna cijena. Dok proizvođači zazivaju „stabilan i pošten otkup”, otkupljivači se pozivaju na konkurenciju uvoznih citrusa i vlastite troškove prerade. Ministarstvo poljoprivrede najavilo je kontrole tržišta i moguće potpore, ali ostaje neizvjesno hoće li to biti dovoljno da mandarina brzo i po zadovoljavajućoj cijeni dođe do kupaca.
Hoće li tisuće tona ploda ostati na granama ili završiti u sanducima, odlučit će idućih nekoliko tjedana. Jedno je sigurno: neretvanska „jesenska groznica” bez ruku berača pretvara se u glavobolju koja se ponavlja iz godine u godinu.