U jeku pojačane akcije američke Imigracijske i carinske službe (ICE) – kulminacije operacijom Metro Surge u kojoj su prošloga mjeseca u Minneapolisu poginule dvije osobe – diljem Sjedinjenih Država okupljaju se tzv. maker i hacker prostori kako bi lokalnim zajednicama pružili konkretne alate za samoobranu i uzajamnu pomoć.
• Tisuće 3D-printanih zviždaljki: najjednostavniji, ali i najrašireniji odgovor. Distribuiraju se u četvrtima s pojačanim nadzorom kako bi stanovnici mogli signalizirati pojavu ICE-ovih kombija ili agenata.
• Oprema za snimanje i prvu pomoć: u radionicama nastaju nosači za body-kamere koji ostavljaju ruke promatrača slobodnima, kao i printani turniketi za hitno zaustavljanje krvarenja tijekom prosvjeda.
• Popravljaonice i radionice otpornosti: maker prostori pretvaraju se u mjesta na kojima se zajednica uči popravljati razvaljena vrata nakon racija, ali i održavati oštećenu tehniku prosvjednika.
• Izvanmrežne poruke preko Meshtastica: mreža niskonaponskih mesh-routera montiranih na krovove i drveće omogućuje slanje SMS-ova bez oslanjanja na mobilne operatere ili internet, čime se komunikacija o kretanju agenata čuva od presretanja.
NYC-jevski entuzijast Woody Poulard proširio je letak s uputama za ugradnju malih čvorova u kućišta mobitela, a radionice su, kaže, preplavili volonteri „ICE watch” patrola.
U Portlandu, gradu koji je tužio ICE zbog uporabe suzavca, umjetnica Claire Danielle Cassidy izrađuje solarne power-bankove za punjenje mobitela na demonstracijama. Njezina pop-up radionica „There U Glow” feministički je odgovor na, kako kaže, „pipeline fašizma”. „Girly culture is going to save us, like it always does”, poručuje kroz laserom rezane naušnice s natpisom „FUCK ICE”.
Neimenovani sudionici iz srednjeg zapada opisuju trajnu napetost: „There is a constant level of inherent stress and anxiety.” Ipak, isto toliko uporna ostaje i praksa otpora koju jedan od makera sažima riječima: „Resistance is actually pretty practical.”
Dok savezne vlasti tek najavljuju povlačenje dijela snaga iz Minnesote, zajednice u svojim garažama i skladištima već grade infrastrukturu koja bi ih mogla učiniti otpornijima na sljedeći val racija – ili bilo koju drugu krizu koja dođe.