Široko čelo, pomalo okruglo lice, preplanuli ten i svijetle, vjerojatno smeđe-zelene oči – tako je izgledao muškarac koji je u 9. stoljeću živio na području današnjih Dubravica kraj Skradina. Zahvaljujući interdisciplinarnom projektu hrvatskih i talijanskih stručnjaka, njegovo je lice ponovno dobilo oblik i boju te je u prirodnoj veličini predstavljeno javnosti u Muzeju grada Šibenika.
Projekt je pokrenuo šibenski arheolog i bivši ravnatelj Muzeja grada Šibenika Željko Krnčević nakon istraživanja ranosrednjovjekovnih grobalja u Dubravicama i Vaćanima. Prvotna je namjera bila rekonstruirati pokojnika iz bogato opremljenog sarkofaga s karolinškim mačem, no lubanja iz tog groba bila je smrskana. Najočuvanija lubanja pronađena je u grobu 38 istoga nalazišta, gdje je ležao muškarac u dobi od tridesetak godina – za to doba već „vremešan”.
Proces rekonstrukcije spojio je arheologiju, antropologiju, digitalne tehnologije i likovnu umjetnost. Antropološka analiza obavljena je u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, digitalni model izradili su stručnjaci s Fakulteta za forenzične znanosti i računalni programeri, a model je dodatno obrađen u Trstu prije nego što su hrvatski umjetnici manualno dodali teksturu kože, bradu, kosu i sitne nepravilnosti.
„Riječ je o rekonstrukciji lica što je složen proces koji objedinjuje arheologiju, antropologiju, digitalne tehnologije i umjetnost”, istaknuo je ravnatelj Muzeja grada Šibenika Toni Brajković pri predstavljanju rezultata. Kustosica Ana Curić iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika pojasnila je da je lubanja „apsolutno točna“ u određivanju položaja i oblika očnih duplji, čela i čeljusti, dok su meka tkiva uvijek djelomično pretpostavka. Boja očiju i kose preuzeta je iz povijesnih opisa Slavena, a DNK analiza, koja bi donijela potpuniju sliku, zasad je odgođena zbog visokih troškova.
Lice muškarca starog oko 1 200 godina postat će stalni dio izložbe „Na izvorima hrvatske povijesti”, čiji je postav financirao Grad Skradin. Time bi ovaj „naočit“ stanovnik ranog srednjeg vijeka mogao izrasti u prepoznatljiv simbol skradinske kulturne baštine i živi podsjetnik na duboke korijene života u zaleđu Šibenika.