Skoro cijelo stoljeće stručnjaci su nagađali je li Florentinski dijamant – 137-karatni žutosvjetlucavi kamen koji je nekoć krasio europske dvorove – ukraden, prebrušen ili zauvijek izgubljen. Sada je napokon potvrđeno da je dragulj sve vrijeme ležao u trezoru jedne banke u Québecu.
Dragocjeni kamen preselio je u Kanadu 1940. godine carica Zita, supruga posljednjeg austro-ugarskog cara Karla I., dok je s osmero djece bježala pred nacističkom okupacijom. Zita je, prema obiteljskom svjedočenju, dijamant i ostale dragulje dopremila u običnom kartonskom koferu, a trezor ga je od tada skrivao od pogleda javnosti.
„Moja se baka tada prvi put mogla slobodno nadahnuti”, prisjetio se unuk, Karl von Habsburg-Lothringen, opisujući sigurnost koju je obitelj pronašla u Kanadi. Povratkom u Europu 1953. Zita je dragulje ostavila u kanadskom sefu, gdje su ostali još desetljećima.
Tajna je bila pomno čuvana: lokaciju su poznavala samo dva Zitina sina, Robert i Rodolphe, a majčina želja bila je da se ona ne otkriva stotinu godina nakon smrti cara Karla 1922. Tek su njihovi nasljednici nedavno objelodanili priču, potvrdivši da je otkriveni kamen doista „izvorni, povijesni Florentinski dijamant”, kako tvrdi draguljar Christoph Köchert iz kuće AE Köchert, nekada službenog dvorskog zlatara Habsburgovaca.
Slikovita i burna povijest dijamanta – od mogućeg vlasništva Charlesa Smjelog i obitelji Medici do sigurne luke u Kanadi – poticala je mnoge teorije o njegovoj sudbini: da su ga nacisti odnijeli, da su ga američki vojnici vratili u Beč, pa čak i da je prebrušen i prodan na tržištu. Nijedna nije bila točna.
Obitelj navodi kako dijamant neće biti ponuđen na prodaju te će ga u sljedećim godinama izložiti u jednom kanadskom muzeju. Koliko vrijedi, ostaje još jedna tajna koju Habsburgovci zasad nisu spremni otkriti.