Konzumerizam se u svakodnevnom govoru često spominje, no njegovo stvarno značenje i posljedice nerijetko promiču javnosti. Riječ je o ideologiji koja, usredotočena na stalnu kupnju i gomilanje, nadilazi klasične političke podjele i poprima središnju društvenu ulogu.
Autor analize upozorava da potrošačka kultura nije samo pitanje „olake“ ili „pretjerane“ kupnje. Ona iz temelja mijenja način života:
- Neprekidna zamjena umjesto popravka – proizvodi se, nakon isteka jamstva, sve rjeđe servisiraju, a sve češće bacaju i zamjenjuju novima.
- Nakupljanje ambalaže i pomagala – materijalni višak postaje norma, što stvara pritisak na kućni budžet i okoliš.
- Iluzija blagostanja – iako se pretpostavlja da više predmeta donosi sreću, pravi osjećaj ispunjenja često izostaje. „Oni koji imaju sve“ to, prema autoru, shvate tek kad dosegnu vrhunac materijalnog obilja.
Takav obrazac ponašanja rađa „moderno siromaštvo“: kartice su zadužene, a logika racionalne potrošnje istrošena. Podsjetnik je to da blagostanje ne jamči sreću, osobito ako se mjeri isključivo količinom kupljenog.
Zaključak analize jasna je poruka potrošačkom društvu: bez kritičkog odmaka i svjesnog upravljanja željama, konzumerizam nastavlja prazniti novčanike i zdravorazumske rezervoare, ostavljajući iza sebe tek prividni sjaj materijalne udobnosti.