VUKOVAR – Na 16. kolovoza ove godine navršit će se točno 37 godina otkako je devetogodišnji Davor Santrač izišao iz stana u Borovu naselju i krenuo na gradski bazen – a kući se više nikada nije vratio.
Obični ljetni dan 1988. zauvijek je promijenio život obitelji Mire i Stevana Santrača, tada zaposlenih u tvornici Borovo. Davor, koji je trenirao karate i plivao, prvi je put sam otišao na kupanje. Majci je obećao da će se vratiti do 17 sati. Svoj ručnik, papuče, odjeću i naočale ostavio je na bazenu – ali njega više nitko nije vidio.
„Nikada si neću oprostiti što ga tog dana nisam poveo sa sobom na pecanje. Bio bi živ i bio bi s nama“, ispričao je otac Stevan za vrijeme još jedne u nizu bezuspješnih potraga.
Istoga popodneva roditelji su prijavili nestanak tadašnjoj miliciji, no prema njihovim riječima istraga je počela tek nakon isteka 24 sata. Idućeg dana bazen je ispražnjen, ali Davorovo tijelo nije pronađeno. U potragu su se uključili ronioci, ribiči, Aero klub sa zrakoplovima, pa čak i brojni građani. Unatoč tome, nikakav trag nije otkriven.
Tijekom godina kružile su razne priče – da je dječaka odveo nepoznati muškarac, da ga je „usisao“ bazenski odvod, da je viđen na granici. Roditelji su angažirali privatne detektive, oslanjali se na policijska poznanstva, a iz očaja su se obratili i vidovnjacima. Nijedna informacija nije se potvrdila.
Poslije Domovinskog rata obitelj se preselila u Kanadu, no potragu nije prekinula. Nedavno su u Vukovaru dali uzorak krvi za DNK analizu u nadi da će ih rezultati, makar i posredno, dovesti do istine. Kći Sanja, tad trogodišnjakinja, danas preko Facebook stranice „Davor Santrac – Help me find my brother“ poziva sve koji možda nešto znaju da se jave.
„Nećemo nikad odustati od potrage za našim sinom“, poručuju Mira i Stevan, čuvajući stan u Vukovaru za dan kada se, nadaju se, vrata ponovno otvore za Davora.