Europska uredba o proizvodima povezanima s krčenjem šuma (EUDR) dobila je neočekivan zaplet: u posljednjem dogovoru institucija Europske unije knjige, časopisi i ostali tiskani proizvodi potpuno su izuzeti od obveze praćenja podrijetla drvne sirovine. Ostali proizvodi od drva, uključujući obični papir, i dalje moraju dokazivati da nisu povezani s uništavanjem šuma.
Ključnu ulogu u preokretu odigrale su male, kultne knjižare diljem kontinenta. Umjesto lobističkih divova, zastupnicima su se izravno obraćali vlasnici trgovina poput pariške Shakespeare and Co., upozoravajući da bi bez izuzeća „milijuni knjiga riskirali uništenje jer bi njihovo uvoženje u EU postalo onemogućeno”. Poruke s istom formulacijom proteklih su tjedana slali deseci lokalnih knjižara, uz potporu strukovnih udruga nakladnika i novinskih izdavača.
Podrška iz Parlamenta stigla je iz Odbora za kulturu, a najglasnija je bila zastupnica Sabine Verheyen (EPP). U dopisu kolegama upozorila je da bi EUDR, da obuhvati i knjige, mogao dugoročno narušiti „medijski pluralizam, kulturnu raznolikost i demokratski diskurs” te ugroziti akademsku slobodu.
Negociacije s Vijećem vodila je izvjestiteljica Christine Schneider (EPP). I sama je priznala da je pritisak kulturnog sektora bio presudan: „The book sector pushed very much and asked for this because, in how a book is made, it is not normally from one kind of paper.” Na kraju je Vijeće prihvatilo kompromis koji uključuje:
• jednogodišnje odgode primjene pojedinih odredbi; • tehničke izmjene za tvrtke koje obrađuju drvo nizvodno u lancu vrijednosti; • potpuno izuzeće tiskanih publikacija.
Reakcije iz drugih dijelova industrije nisu jednoglasne. Udruženje proizvođača papira CEPI upozorava da izuzeće slabi uredbu i može povećati ovisnost Europe o uvezenim tiskanim izdanjima „primjerice iz Kine”. Svjetski fond za prirodu (WWF) podsjeća da je Unija ranije razmišljala o uvrštavanju knjiga u stariju Uredbu o drvu (EUTR) te strahuje da bi sadašnji ustupak mogao otvoriti vrata novim sektorskim izuzecima, primjerice za kožarsku ili sapunarsku industriju.
Schneider priznaje da će se i druge grane pokušati izboriti za slične povlastice: „There are other things, like the leather and soap industries, that we have to look very carefully: does this proposal now still create problems?”
Iako se pregovarački dosje time formalno zatvara, rasprava oko ravnoteže između zaštite šuma i kulturnih, gospodarskih interesa tek je otvorena. Za neovisne europske knjižare, međutim, ova je priča završila – barem zasad – sretnim svršetkom.