Na istočnoj obali Jadrana pješčane su uvale rijetkost, ali i na njima se može doći do dobrog ulova – ako se zna gdje tražiti.
Ribolovci se pritom susreću s dva osnovna tipa pješčanog dna:
-
Mirne, lagunarne ravnice
• Smještene su u zavjetrinskim uvalama, bez snažnih kurenata.
• Nakon plitkog kamenito-pjeskovitog pojasa dno se postupno spušta do 12–15 metara, gotovo bez naglih padova.
• Jednoličnu sivu podlogu nastanjuju trpovi, zvjezdače, školjkaši i crvi, a tragovi rakova samaca odaju njihovu prisutnost.
• Rijetke skupine kamenja, komadi posidonije ili čak olupine automobilske gume služe kao oaze zaklona; bacanje sistema tik uz takve strukture obično donosi ribu. -
Pijesak koji neprestano „putuje”
• Izložene obale pod jačim utjecajem vjetra i struja.
• Pomični pijesak prekrio je svu vegetaciju i kamen – krajolik podsjeća na podvodne dine.
• Nakon uzburkanog plićaka javlja se tvrđi pojas s malim piramidama tamnijeg pijeska; podižu ih školjkaši dok filtriraju pijesak. Dubina tu rijetko prelazi tri metra.
• Na 80–100 metara od obale dno se ponovno uzdiže gotovo do razine koljena, a zatim naglo pada pod strmijim kutom.
• Prije samog „loma” formira se blagi pješčani greben; iza njega je stabilno dno s oskudnim livadama purića i stalnim strujanjem – upravo ondje vrebaju krupniji primjerci.
Savjet iskusnih udičara glasi: promatrajte tragove u pijesku, tražite prirodne ili umjetne zaklone i ne bojte se zabaciti što bliže prijelazima dubine. Na pješčanom dnu nema toliko vrsta kao na kamenitom, ali uporan i dobro pozicioniran ribolov redovito bude nagrađen.