Prije gotovo stotinu godina, na bečkoj priredbi nazvanoj „Gusarova noć”, najveći je hit bio tada popularni šlager „Splitske djevojke”. No iza sjaja pozornice 1922. rodila se ideja koja će obilježiti glazbenu svakodnevicu gradišćanskih Hrvata.
Na koncertu tamburaškog društva „Prosvjeta”, održanom u Eschenbachgasseu u prvom bečkom kotaru, okupljeni su zaključili da je vrijeme da i u Gradišću osnuju tamburaški zbor. Ključnu ulogu prihvatio je tek 22-godišnji student glazbe Klement Klemo Visković.
Rođen 20. studenoga 1901. u Opuzenu, a odrastao u Metkoviću, Visković se u Beču školovao za glazbenika. Bez oklijevanja je pristao subotama putovati vlakom iz Beča do Pajngrta kako bi vodio probe i podučavao mlade tamburaše. Taj je entuzijazam brzo dao rezultate: tamburica je postala zaštitni znak glazbene kulture gradišćanskih Hrvata, a novoosnovani zbor udario je temelje tradiciji koja živi gotovo cijelo stoljeće.
Danas je teško zamisliti hrvatske zajednice u Gradišću bez zvuka tamburice. No malo tko se prisjeti da taj identitet duguju upornosti i ljubavi prema glazbi mladog Neretvanina koji je, vođen domoljubljem i talentom, povezao dva hrvatska kraja kroz zajedničke žice tamburice.