Blanka Vlašić, nekadašnja kraljica svjetskog skoka u vis, na ženskoj konferenciji održanoj proteklog vikenda otvorila je srce i govorila o životu poslije sporta, vjeri te, ponajviše, o majčinstvu koje ju je – kako sama kaže – izulo iz cipela.
Legendarna sportašica majka je trogodišnjeg Monda, sina kojeg je dobila u braku s bivšim suprugom Rubenom. Upravo je on, priznaje, potpuno preokrenuo njezine prioritete i donio novu vrstu tjeskobe: tihu, stalnu brigu tipičnu za sve nove roditelje.
„Toliko sam se bojala, stalno sam provjeravala diše li. Ponekad to radim i danas, nakon tri godine”, priznala je i sa smijehom dodala da je mislila da ju je život – nakon ozljeda, operacija i nagrada – već „očvrsnuo”.
Na pitanje postaje li lakše kako dijete raste, prijateljica ju je, kaže, kratko prizemljila: lakše bude „s 18”. Vlašić je tu anegdotu prenijela uz osmijeh, zaključujući da ljepota majčinstva nadmašuje sve brige.
Vjera joj, naglašava, ostaje sidro u svakodnevici: „Ne mogu izmjeriti koliku mi snagu daje, ali ona je jednostavno neizostavan dio mog života.” Korizmu opisuje kao najdraže razdoblje godine – vrijeme povratka sebi i tišine koja, kako kaže, čovjeka mnogočemu nauči.
Svjesna je da javno svjedočenje vjere nosi i lavinu komentara. „Što god kažem, uvijek ima onih kojima se to sviđa i onih kojima se ne sviđa”, podsjetila je, dodajući kako je s vremenom naučila filtrirati negativne reakcije i okružiti se ljudima koji razumiju i podržavaju.
Iako iza sebe ima medalje s najvećih svjetskih pozornica, Vlašić danas ističe da joj je najveći izazov – i najveća radost – uloga majke. Savjet koji izvlači iz vlastitog iskustva jednostavan je: prihvatiti strahove, pronaći siguran krug ljudi i oslanjati se na ono u što vjeruješ, bilo to obitelj, prijatelji ili – u njezinu slučaju – duboka vjera.