Kina i Sjedinjene Države više ne jure istu krunu u umjetnoj inteligenciji, nego vode niz odvojenih utrka s drukčijim favoritima, poručio je ugledni znanstvenik i investitor Kai-Fu Lee u video obraćanju na konferenciji TED AI u San Franciscu.
Lee, nekadašnji izvršni direktor u Appleu, Microsoftu i Googleu, danas na čelu fonda Sinovation Ventures i tvrtke 01.AI, iznio je rijetko otvorenu usporedbu dviju tehnoloških supersila.
• Potrošačke aplikacije i robotika: „Kineska robotika ima prednost zahvaljujući nižim troškovima, boljem opskrbnom lancu i brzoj isporuci”, rekao je, istaknuvši proizvođača Unitree čiji humanoidni i četveronožni roboti već koštaju tek djelić zapadnih konkurenata.
• Poslovni softver i generativni modeli: „Enterprise usvajanje AI-a očito će predvoditi Sjedinjene Države.” Američke tvrtke, naviknute na pretplatničke modele i suočene s visokim troškovima rada, spremnije su plaćati alate poput GitHub Copilota ili ChatGPT Enterprisea i time financirati daljnji razvoj.
• Razlaz investicijskih strategija: američki rizični kapital obilno puni tvrtke koje razvijaju velike jezične modele i softver, dok kineski fondovi ulažu u robotiku i hardver. „VC-evi u SAD-u ne financiraju robotiku kao u Kini, a kineski VC-evi ne financiraju generativni AI kao američki”, sažeo je Lee.
• Otvoreni kod: prema njegovim riječima, deset najviše rangiranih otvorenih modela danas dolazi iz Kine, što je zasjenilo dosadašnji američki primat. Lee drži da će koegzistirati zatvoreni komercijalni i slobodni modeli: „Više će se novca zadržati u zatvorenim rješenjima, ali više će se aplikacija graditi na otvorenima.”
• Energija kao ograničenje: Kina, upozorava, gradi energetske kapacitete „deset puta brže od SAD-a”. Ako se trend nastavi, imat će i deset puta veći računalni kapacitet, što nosi „vrlo stvarne sigurnosne implikacije” za Washington.
• Rizici brzine: Lee manje strahuje od daleke superinteligencije, a više od „loših aktera koji bi AI mogli iskoristiti za užasne stvari” i od žurbe koja može otvoriti sigurnosne rupe.
Zaključak koji je odjeknuo dvoranom: svijetu ne prijeti jedan pobjednik, nego fragmentirana scena u kojoj će SAD dominirati poslovnim softverom i temeljnim istraživanjem, dok će Kina preuzeti primat u potrošačkim uslugama, otvorenim modelima i – možda presudno – jeftinoj humanoidnoj robotici.