Ulazak u korizmu ponovno je otvorio vječno pitanje: zašto je riba danas toliko skupa? Povijest, međutim, pokazuje da je cijena plod političkih odluka još od srednjeg vijeka.
Godine 1449. riječko Gradsko vijeće usvojilo je „Pravilnik o reguliranju prodaje i raspodjele ribe na ribarnici grada Rijeke”. Propis je imao snagu gradskog statuta i do u detalje je određivao tko, gdje i po kojoj cijeni smije prodavati ulov.
• Fiksne cijene za 13 najčešćih vrsta ribe – od sitnih papalina do cijenjenih ugora – utvrđivale su se unaprijed. • Trgovci koji bi pokušali iznijeti ribu iz Rijeke i preprodati je „u bližim ili daljim naseljima” riskirali su globu od čak devet libara, iznos koji je za ono doba predstavljao ozbiljan udar na džep.
U doba posta i nemrsa svakog korizmenog petka, izbor ribe nije bio samo pitanje vjerske discipline nego i stroge gradske regulative. Dok današnji potrošači o cijeni mogu tek raspravljati, srednjovjekovni Riječani nisu imali tu slobodu – nadzor je bio potpun, a kazne rigorozne.
Povijesni pravilnik podsjetnik je da su se cijene namirnica u Rijeci nekada krojile na gradskom vijeću, a ne na tržištu. Današnje „visoke” cijene tako dobivaju novu perspektivu: nekad se nije polemiziralo je li riba preskupa, nego je li uopće dopušteno prodati je izvan gradskih zidina.