U novogodišnjoj noći s 1904. na 1905. godinu Pula je doživjela ekstremnu hladnoću koja je paralizirala gradski život i ostala zapamćena kao najpustiji doček ikad.
– Polarni val i orkanska bura – Prema podacima tadašnjeg Hidrografskog zavoda na Monte Zaru, 31. prosinca temperatura je pala na –2,1 °C, a već u zoru 1. siječnja izmjereno je –8,7 °C. Bura je puhala 77 km/h, donoseći suhi, ledeni zrak koji je ispraznio gradske trgove i natjerao vlasti da otkažu sve otvorene zabave. Novine su prizore opisivale riječima: „Kao u Mandžuriji”, uspoređujući Pulu s bojišnicom tada aktualnog Rusko-japanskog rata.
– Joyceova ledena Pula – U trošnom stanu u Via Giulia 2 mladi James Joyce, tada nastavnik engleskog, drhtao je pod kaputom dok je brinuo za trudnu Noru Barnacle. U pismu tetki u Dublin očajnički je zapisao: „Pula je teška zabit – Sibir na moru”. Bez grijanja i okružen vojničkom rutinom, književnik je te noći još snažnije osjetio istarsko „izgnanstvo” i jedva čekao pobjeći.
– Ledeni rekordi u povijesti grada – Premda je Pula tijekom 20. stoljeća bilježila i niže temperature – primjerice –12,0 °C u veljači 1929. ili –10,2 °C u veljači 1956. – nijedna od tih epizoda nije pokvarila novogodišnje slavlje. Većina rekordnih minusa dogodila se tek u veljači, uz obilne snježne padaline. No Silvestrovo 1904. ostalo je jedinstveno po suhoj, ali ubitačnoj buri koja je grad ostavila ukočenim i bez glazbe na ulicama.
– Bijeg od studeni – Ledeni vjetar bio je toliko neumoljiv da se čak i bjegunac iz Galižane predao policiji jer više nije mogao provesti noć u šumi. Dok su rijetki hrabri Puljani pokušavali pjesmom razvedriti zaleđene kale, većina se povukla u zaklon, a Joyce je – promrzlim prstima – samo skicirao plan za odlazak.
Više od stotinu dvadeset godina kasnije, njegova rečenica i dalje odzvanja kao upozorenje koliko zima na moru ponekad zna biti surovija od one na kopnu.