Azbestni brod koji je potaknuo tjedne polemike danas napušta splitsku luku, ali glasnogovornik Brodosplita Josip Jurišić tvrdi da prava priča uopće nije ekologija nego – nekretnine.
Na društvenim mrežama Jurišić podsjeća da uskoro navršava 20 godina na mjestu glasnogovornika i da se „kao Damoklov mač“ nad škverom stalno nadvija pitanje dragocjenog pomorskog zemljišta.
„Još 2006. govorili su mi: ‘Gdje ćeš u škver, ondje su predviđeni stanovi i marine’. Čini se da je vrijeme sazrijelo”, napisao je.
Spor oko koncesije
Prema njegovim riječima, sve se glasnije spominje oduzimanje koncesije jer je tvrtka u financijskim poteškoćama i ima manje radnika. No Jurišić tvrdi da se pritom prešućuje ključna činjenica: država je vlasniku naplatila 2,5 milijuna eura koncesijske naknade za razdoblje iz 2012., „kad DIV-Brodogradnja još nije ni bila vlasnik škvera”. Taj iznos, dodaje, veći je od sadašnjeg duga.
„U 12 godina platili smo koncesije deset puta više od ostalih hrvatskih brodogradilišta”, ističe Jurišić i proziva vlasti da odbijaju vratiti taj novac.
Poslovni udarci i spora birokracija
Glasnogovornik podsjeća na učinke covida i rata u Ukrajini. Ti su šokovi, kaže, paralizirali narudžbe, dok su europska brodogradilišta dobila državne kredite i vojne poslove po „višestruko višim cijenama“. Brodosplit ih, tvrdi, nije dobio pa je kredit morao tražiti u inozemstvu i čekati 11 mjeseci na dozvole za refinanciranje zajma ruske banke VTB.
Obrana vlasnika
Od ulaska Hrvatske u EU privatizacija je postala uvjet, a novi vlasnik Tomislav Debeljak od početka je, prema Jurišiću, izložen nepovjerenju.
„Odmah su ga htjeli srušiti, no to ga nije pokolebalo”, piše glasnogovornik podsjećajući da je Brodosplit izgradio čelične brane MOSE za zaštitu Venecije, što je uvršteno u dokumentarni serijal „Building Giants”.
„Miris krvi ranjene zvijeri”
Iako priznaje da je škver „klonuo” pod naletima tržišnih šokova, Jurišić upozorava da nova rasprava o azbestnom brodu služi tek kao „dobro izrežirana farsa” kojom se pokušava zapaliti fitilj za preuzimanje atraktivnog obalnog zemljišta.
„Čini se kao da su namirisali krv ranjene zvijeri”, zaključuje, poručujući da u splitskom škveru nema stručnih ni ekoloških zapreka za sigurno rezanje broda.
Odlaskom broda iz Splita saga se ne završava – pred Brodosplitom su i dalje financijski repovi, neizvjesna koncesija i dragocjeni komadi grada za koje se, sudeći po Jurišićevim riječima, tek sprema prava bitka.