Zapuštena polja, zarasle livade i sve veći pojas šikara mijenjaju lice Istarskog poluotoka – i donose pravu divljačku seobu prema jugu. Najnoviji popis stanja na terenu otkriva da se jelen obični više ne zadržava samo na Ćićariji i sjeveru poluotoka; prve jedinke zabilježene su i na širem području Pule.
Dr. sc. Milan Oplanić s Instituta za poljoprivredu i turizam, jedan od rijetkih ovlaštenih autora lovno-gospodarskih osnova u Istri, upozorava da su promjene dubinske:
„Divljač se ponaša u skladu s promjenama u prirodi. Mijenjaju se uvjeti staništa – oranice prelaze u livade i pašnjake, a livade i pašnjaci u šume.”
Prema njegovim riječima, na čekama se bilježe sve veće skupine jelena – od 15 grla ispod jedne čeke do krda od čak 40 jedinki kod Tićana. To otvara pitanje optimalne brojnosti. Ako stvarno stanje nadmaši ono propisano za pojedino lovište, društva će morati zatražiti redukcijski odstrjel kako bi se populacija vratila na „matični fond” – broj jedinki koje stanište može nahraniti bez većih šteta.
Problem trofeja i spolne strukture
Lovcima novi jelenski val donosi i staru dilemu: izlov često cilja na muška grla zbog trofeja, dok se ženska ostavljaju. „Time se narušava prirodni odnos muških i ženskih grla”, upozorava Oplanić i podsjeća da lovno-gospodarske osnove traže ravnotežu, a ne samo atraktivne rogove na zidu.
Divlja svinja u fokusu zbog afričke kuge
Paralelno traje lovačka utrka s vremenom: zbog suzbijanja afričke svinjske kuge brojnost divlje svinje morat će pasti na svega 10 % propisanog matičnog fonda. No ni tu nije sve u kvantiteti. Ako se odstrijeli stara krmača, mlađe se mogu ranije pariti pa populacija – paradoksalno – ponovno naraste.
Sitna divljač jača, čagalj stiže, vuk na vidiku
Na terenu je ove godine zamijećen i oporavak zečeva i fazana, čak i u područjima gdje su godinama bili rijetkost. Istodobno se posljednjih petnaestak godina širi čagalj. Premda nije autohtona vrsta, čisti strvine i smanjuje broj lisica te time i rizik od bjesnoće. Ipak, ako se previše namnoži, može zadati udarac i divljači i stoci, pa struka preporučuje da mu se brojnost „održava na minimumu”.
S porastom krupne divljači logično dolaze i krupni predatori. „Čagalj je dolazio i prije, a vuk pogotovo dolazi za jelenom”, zaključuje Oplanić. Dodaje da se već bilježe i povremene pojave medvjeda, čime se krug prirodne ravnoteže pomalo zatvara – ali i otvara čitav niz novih zadaća za lovce, šumare i lokalne zajednice.
Pred lovačkim društvima je, stoga, desetogodišnje razdoblje u kojem će se morati pažljivo balansirati između zaštite prirode, sprječavanja šteta i očuvanja tradicionalnog lova – sada proširenog na spektar divljači kakav Istra ne pamti desetljećima.