Obnova legendarne pulske Jazzbine krenula je nakon gotovo desetljeća pauze, a pokretač i dugogodišnji organizator Željko Marković već je ispunio grad vrhunskim jazz-programom.
Na zagrijavanju u klubu Kotač nastupili su Ken Vandermark i Paal Nilssen-Love, a srpanjski dvostruki koncert Stevena Bernsteina Sexmob te sastava Messthetics s Jamesom Brandonom Lewisom privukao je neočekivano veliku publiku. Sutrašnji nastup gitarističke ikone Marca Ribota u Circolu gotovo je rasprodan – ostalo je tek nekoliko ulaznica.
„Tata, zašto moramo putovati na dobre svirke kad si ih ti prije dovodio u Pulu?“, upitao je Markovićev devetogodišnji sin Marks na povratku s prošlogodišnjeg Ribotova koncerta u Cerknu. Taj je trenutak, kaže Marković, bio okidač za novi život Jazzbine. Uslijedila je suradnja sa starim i novim partnerima te prihvaćanje nekoliko projektnih prijedloga koji su omogućili financiranje.
Marković podsjeća da je Jazzbinu ugasio u vrijeme kada je, kako kaže, kulturna scena postala „sredstvo održavanja političke moći i hegemonije“, prateći turistifikaciju i spektakularizaciju kulture. Danas upozorava na normaliziranu marginalizaciju izvaninstitucionalne produkcije, nedostatak vizije za bivše kulturne prostore i nepostojanje multifunkcionalne koncertne dvorane u Puli.
Ipak, povratak Jazzbine vidi kao „mali čin otpora – protiv ravnodušnosti, šuma koji nas guši i pasivnosti“. Svaki koncert, tvrdi, stvara mikrosvijet smisla u kojem glazba postaje posljednje utočište potpune slobode. „U svijetu koji traži pravila i poslušnost, Jazzbina traži više slobode. Previše slobode!“
Stariji i, kako kaže, mudriji, Marković više ne namjerava trošiti energiju na bitke koje se ne mogu dobiti. Umjesto toga vraća Jazzbinu „u rupu, u jazbinu“, daleko od blještave kulise kulture u službi profita. Publika je, sudeći po prvim koncertima, jedva dočekala povratak: emocija i iščekivanje „kao da nikada nisu nestali“.
Nakon Ribota, najavljeni su novi programi, a Marković poručuje da motiva ne manjka: „Glazba ne traži dopuštenje, ne podnosi autoritet – i zato Jazzbina ostaje prostor gdje je sloboda glasnija od svih kompromisa.“