Goli Kouhkan (25) već sedam godina nalazi se na odjelu za smrtne kazne u središnjem zatvoru grada Gorgana, na sjeveru Irana. Uhićena je u svibnju 2018., s navršenih 18 godina, zbog sudjelovanja u ubojstvu supruga koji ju je godinama zlostavljao. Sud joj je izrekao kaznu qisas – „odmazdu istom mjerom” – no iranski zakon dopušta obitelji žrtve da oprosti u zamjenu za diju, krvnu odštetu.
Članovi obitelji ubijenog prihvatili su – posredstvom zatvorskih službenika – nagodbu: spremni su joj oprostiti i omogućiti slobodu ako do prosinca prikupi 10 milijardi tomana, oko 80 000 funti (nešto više od 90 000 eura), te napusti Gorgan. Ako iznos ne bude uplaćen, mladu ženu čeka vješanje.
Kouhkan je pripadnica Balucha, jedne od najmarginaliziranijih iranskih etničkih zajednica, koja čini otprilike 2 % stanovništva. Bez službenih dokumenata i rođena u siromaštvu, udana je za rođaka sa samo 12 godina, a godinu kasnije rodila je sina. Prema iskazima koje su prikupile organizacije za ljudska prava, godinama je trpjela fizičko i psihičko nasilje. Kada je jednom pobjegla roditeljima, otac joj je poručio: „Dao sam kćer u bijeloj haljini, može se vratiti samo omotana u pokrov.”
Kobnog dana, kako tvrde aktivisti, suprug je tukao njihova petogodišnjeg dječaka. Kouhkan je nazvala rođaka u pomoć; uslijedila je tučnjava u kojoj je muž smrtno stradao. Mlada žena potom je sama pozvala hitnu pomoć i policiju. Privedena je zajedno s rođakom, a tijekom ispitivanja – bez odvjetnika i kao nepismena – potpisala je priznanje.
Statistika na koju se pozivaju nevladine skupine pokazuje da Iran provodi najviše ženskih smaknuća na svijetu. Samo prošle godine pogubljene su najmanje 31 žena, najviše u više od 15 godina, dok ih je od početka 2025. već stradalo trideset. Za 2024. evidentirano je 419 smaknuća zbog ubojstva, uključujući jednog maloljetnog počinitelja i 19 žena; službeni mediji javno su potvrdili tek svaki osmi slučaj. U istoj je godini 649 obitelji odabralo oprost i odštetu umjesto izvršenja smrtne kazne.
Aktivisti ističu kako slučaj Kouhkan zorno pokazuje preklapanje diskriminacije po spolu, siromaštvu i etničkoj pripadnosti. Jedan od njih upozorava da se vlast „služí smrtnom kaznom za sijanje straha”, dok su zakoni i društvene norme neumoljivi prema ženama – osobito onima iz manjinskih zajednica.
Kouhkanin sin danas ima 11 godina i živi kod djedova i baka s očeve strane; prema dogovoru o odšteti, majka ga vjerojatno više neće smjeti viđati. Ako do prosinca ne prikupi traženi iznos, Iran bi mogao pogubiti još jednu ženu koja je u brak ušla kao dijete i tvrdila da je ubila braneći sebe i svoje dijete.