Nedjeljno jutro u središtu Beograda započelo je zvonjavom crkve Krista Kralja, jedne od pet katoličkih župa u srbijanskoj metropoli. Dok se većina grada još budila, pedesetak vjernika okupilo se na prvoj euharistiji, služenoj na srpskom jeziku s prepoznatljivim hrvatskim naglaskom župnog vikara velečasnog Stipe, Zagrepčanina koji godinama pastoralno djeluje u Srbiji.
Župa Krista Kralja ovoga ljeta obilježit će 100. obljetnicu, no današnja statistika daleko je skromnija od nekadašnje: procjenjuje se da aktivno sudjeluje između 250 i 300 vjernika. „Prije pola stoljeća bilježilo se i do 300 krštenja ili 250 vjenčanja godišnje”, prisjećaju se stariji župljani. Tada je, kažu, u Beogradu živio i znatan broj Slovenaca pa se misa povremeno slavila na njihovu jeziku. Danas za to nema potrebe – starija generacija je preminula, a mlađi su, noseći europsku putovnicu, potražili život negdje drugdje. Ostala je multikulturna, ali malobrojna zajednica bez jasne nacionalne većine.
Odmah nakon jutarnje mise svećenik je podsjetio vjernike da se u slučaju psihičkih poteškoća mogu anonimno obratiti župnim volonterima, među kojima su i psiholozi te psihijatri. Povezanost se osjetila i na kratkom agapeu: kava, domaći kolači i spontani razgovor naglasili su koliko ova mala zajednica njeguje međusobnu brigu.
Druga, međunarodna misa na engleskom jeziku privlači dvostruko više ljudi – oko stotinu – te svjedoči da je upravo raznolikost danas najveće bogatstvo beogradskog katoličkog kruga.
Katolici u Srbiji čine tek oko 3,5 % stanovništva. Beogradska nadbiskupija, kojom upravlja kardinal Ladislav Nemet, broji približno 20 000 vjernika. Uz Krista Kralja, u gradu djeluju još četiri župe: sveti Petar (povjerena hrvatskim isusovcima), sveti Ante Padovanski (pod vodstvom bosanskih franjevaca), katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, gdje je župnik Požežanin Ivan, te župa svetih Ćirila i Metoda. Humanitarni ogranak Caritasa posebno je vidljiv na terenu, pružajući pomoć socijalno ugroženima.
Ove brojke i prizori svjedoče o skromnom, ali vitalnom katoličkom otisku u najvećem gradu Srbije. Iako su beogradski bazeni prethodnih dana bili ispunjeni napetošću završnice Europskog prvenstva u vaterpolu, u nedjeljno je jutro mirne, gotovo zaboravljene ulice oživio drukčiji sportski duh – onaj zajedništva male, ali postojane vjerske zajednice koja se, usprkos migracijama i demografskim mijenama, ne odriče svoje stoljetne tradicije.