Riječ je o turneji deset kratkih filmova nastalih uz pomoć generativne umjetne inteligencije. Program, koji stoji iza njujorški startup Runway, nakon premijere u dvorani Alice Tully u sklopu Lincoln Centra obilazi Imax kinodvorane diljem Sjedinjenih Država i otvara pitanja što sve AI znači za sedmu umjetnost.
Među odabranim naslovima izdvajaju se „Emergence” Maddie Hong – pseudo-dokumentarac iz perspektive leptirove ličinke – i nagrađeni „Total Pixel Space” Jacoba Adlera, koji je autoru donio 15 000 dolara i milijun Runwayevih kredita. Dio filmova, poput „Editoriala” Riccarda Fusettija ili „Fragments of Nowhere” tandema Vallée Duhamel, izgledao je poput visokobudžetnih reklama; drugi, primjerice anime „RŌHKI – A Million Trillion Pathways”, ogolio je tehnička ograničenja softvera – deformirane ušne resice i ovratnici svjedočili su da algoritam još griješi.
Suosnivač Runwaya Alejandro Matamala Ortiz tvrdi da festival služi legitimizaciji alata: „Bili smo frustrirani filmaši … htjeli smo izgraditi alate koje bismo sami koristili.” Dodaje kako će AI uskoro postati „samo još jedan alat unutar filmske proizvodnje”.
Nisu svi uvjereni. Ultravjerni ljubitelji kina oštro su reagirali čim je Imax objavio partnerstvo s Runwayem – od podrugljivih komentara na Redditu do memova na X-u. Skeptici ističu ekološki trošak podatkovnih centara i moguće masovne otkaze u industriji zabave. Petnaestogodišnji posjetitelj njujorške projekcije Troy Petermann sažima strah svoje generacije: „AI je zasigurno inovacija, ali inovacija je droga čovječanstva. Ne znamo stati kad ode predaleko.”
Ima i optimista. Redatelj Robert Pietri nakon projekcije je ustvrdio da ga je ponajviše oduševilo „stvaranje kina kakvo drukčije ne bi bilo moguće”, sugerirajući da je kvaliteta ipak više vezana uz ljudsku maštu nego uz samu tehnologiju.
Kratki filmovi, premda blještavi i montažno ubrzani, ostavili su mnoge gledatelje u nedoumici: jesu li to „prave” autorske vizije ili tek simulacije nastale kombiniranjem postojećih vizuala? Dok jedni AI vide kao logičan korak nakon zvuka, boje i digitalne kamere, drugi strahuju da je riječ o sasvim drukčijoj vrsti „autora” – onoj bez mesa, strpljenja i, što je najvažnije, osobnog iskustva.
Sljedeće izdanje manifestacije možda više neće ni nositi naziv AI Film Festival; Ortiz nagovješćuje rebranding jer „svatko će u nekom obliku koristiti AI”. Kako god se zvalo, rasprava o granici između alata i autora tek je počela.