Hrvatska u Europskoj uniji prednjači po rastu primanja, ali poslovna zajednica upozorava da se povećanje minimalne plaće već treću godinu zaredom odvija brže od rasta produktivnosti – i to sve snažnije prijeti konkurentnosti gospodarstva.
U novoj analizi „Fokus tjedna” glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Stojić podsjeća da je od 2019. minimalna plaća porasla 92 %, trostruko brže od prosjeka EU-a, dok je bruto dodana vrijednost po zaposlenom u istom razdoblju rasla znatno sporije. Istodobno je masa plaća u državnom sektoru u dvije godine skočila 58 % i sada čini 13,3 % hrvatskog BDP-a – treći najveći udjel u Uniji, odmah iza Danske i Finske.
„Nema sumnje da država enormnim povišicama svojim zaposlenima samo nabacuje 'volej' za podizanje minimalca”, navodi se u publikaciji, uz ocjenu da javni sektor istiskuje privatni s tržišta rada umjesto da se iskoristi rekordno niska nezaposlenost za prijelaz radnika u poduzetništvo.
Pad troškovne konkurentnosti
Prema HUP-u, jaz između rasta minimalca (10,1 %) i produktivnosti (6,7 %) pogoršava troškovnu konkurentnost, osobito u industriji, turizmu, trgovini i građevinarstvu. Kao ilustraciju navode tvrtku Boxmark, kojoj je broj radnika pao s 3 000 na 820, a prihodi s 300 na 58 milijuna eura te dio proizvodnje seli u Bosnu i Hercegovinu „dominantno zbog rasta minimalca”.
Istraživanja Hrvatske narodne banke, ističe se, pokazuju da je rast plaća glavni generator inflacije, a ne profiti poduzeća. Ukupne naknade zaposlenih dosegnule su gotovo 50 % BDP-a, prvi put iznad prosjeka EU-a, dok je udio troška rada u prihodima tvrtki porastao na 14 %, a u hotelijerstvu te tekstilnoj i metalnoj industriji i do 27 %.
Zaokret prema produktivnosti
Vlada je najavila daljnje podizanje minimalne plaće na 1 250 eura do 2028., ali HUP traži „depolitizaciju” modela i vezivanje rasta minimalca uz inflaciju i/ili produktivnost po uzoru na Sloveniju, Francusku, Belgiju i Rumunjsku.
Poslodavci predlažu i:
• uvođenje minimalne satnice kako bi se uklonile razlike u mjesečnom fondu sati;
• promjenu statusa stanke za odmor, koja je u Hrvatskoj dio radnog vremena;
• skraćenje razdoblja tijekom kojeg poslodavci plaćaju bolovanje (sada 42 dana uz naknadu do 100 %);
• povećanje osobnog odbitka i dodatno rasterećenje srednjih i viših plaća u djelatnostima s visokom dodanom vrijednošću.
Prema HUP-ovim proračunima, bez jačeg oslanjanja na produktivnost hrvatski će BDP rasti 3–4 % godišnje, ali će se produktivnost i ove godine realno smanjiti – nastavak trenda zabilježenog lani, kada je pala 1,2 %. Uz profitabilnost po zaposlenom upola nižu od prosjeka EU-a i četvrtinu slabiju od srednje i istočne Europe, to ograničava investicije u modernizaciju i dugoročno drži plaće i konkurentnost pod pritiskom.
HUP zato zaključuje da je „redefiniranje pristupa” nužno kako bi se i daljnji rast primanja temeljio na onome što gospodarstvo stvarno može podnijeti – na produktivnosti, a ne na političkim odlukama.