Najnovije Gallupovo izvješće o emocionalnom zdravlju svijeta smjestilo je Hrvatsku među države s iznadprosječnim životnim zadovoljstvom i ispodprosječnim razinama stresa. U anketi provedenoj na 145 000 ljudi u 144 zemlje svaki je dan zabrinuto gotovo 40 % odraslih, a 37 % osjeća stres – stotine milijuna više nego prije deset godina.
Globalna slika
• 40 % ljudi svakodnevno je zabrinuto. • 37 % osjeća stres. • Svaki četvrti osjeća tugu, 22 % ljutnju, a 32 % tjelesnu bol. • Pozitivna nota: 88 % ispitanika osjeća poštovanje, 73 % se svakodnevno smije ili uživa.
Autori porast negativnih emocija povezuju s ratovima, klimatskim krizama i ekonomskim pritiscima, ali naglašavaju i otpornost čovječanstva.
Zašto je Hrvatska „bolja” – i zašto to nije dovoljno
Profesor sociologije Erik Brezovec podsjeća da emocije nisu samo osobna stvar nego odraz društvenih uvjeta:
„Emocije su društveni konstrukti – poticane i ograničavane. Dakle, problem nije u pojedincu, nego u svijetu koji te emocije proizvodi.”
Na pitanje zašto Hrvatska bilježi manje stresa, odgovara:
„Ne stojimo dobro. Samo izgledamo dobro jer su drugi toliko loši. Nismo toliko opterećeni geopolitičkim napetostima, imamo kolektivističku kulturu i otpornost izgrađenu tijekom Domovinskog rata.”
Sociolog upozorava da se napetost pretvara u „gorivo sustava stalnog ubrzavanja” i traži interdisciplinarni pristup: kombinaciju psihologije i sociologije, jačanje socijalne kohezije i rješavanje svakodnevnih problema kako bi se obnovilo povjerenje u institucije.
Upozorenje iz pandemijske perspektive
Izvješće Globalnog odbora za praćenje pripravnosti na pandemije, kojim supredsjedava Kolinda Grabar-Kitarović, upozorava da „globalna zdravstvena sigurnost visi o koncu”. Poziva se na ulaganja u čvrste sustave primarne zdravstvene zaštite koji „prodiru duboko u zajednice” i grade povjerenje nužno u krizama.
Mir i zdravlje – dvije strane iste medalje
Gallup zaključuje da su mir, zdravlje i emocionalna dobrobit nerazdvojni. U ratom pogođenim državama ljudi češće prijavljuju tugu, bijes i strah, dok mirnija okruženja donose veće zadovoljstvo i optimizam. Ipak, ni ona nisu imuna: brzi životni ritam, ekonomska neizvjesnost i klimatske brige osobito pogađaju mlade.
Brezovec zato poručuje da društva moraju raditi na „osnaživanju socijalne kohezije” jer bez nje prijeti „rastuća agonija ili prihvaćanje novih oblika totalitarizma”.