Mladi u Hrvatskoj najduže u Europskoj uniji ostaju s roditeljima: prema najnovijim podacima Eurostata, prosjek odlaska iz roditeljskog doma lani je iznosio 31,3 godine, čak pet godina iznad europskog prosjeka od 26,2 godine.
• Hrvatska predvodi ljestvicu kasnog osamostaljenja, slijede Slovačka (30,9), Grčka (30,7), Italija (30,1) i Španjolska (30,0).
• S druge strane, Skandinavci se osamostaljuju u ranim dvadesetima: Finci u prosjeku s 21,4 godine, Danci s 21,7, a Šveđani s 21,9.
Stanovanje „pojede” dohodak mladih
Uz rokove osamostaljenja, Eurostat je pratio i teret troškova stanovanja. U cijeloj EU 9,7 posto mladih od 15 do 29 godina živi u kućanstvima koja na stanovanje troše 40 ili više posto raspoloživog dohotka. U ukupnoj populaciji ta stopa je 8,2 posto.
• Najopterećeniji su mladi Grci (30,3 %) i Danci (28,9 %), dok najniže udjele imaju Hrvatska (2,1 %), Cipar (2,8 %) i Slovenija (3,0 %).
• U 16 članica EU-a mladi su izloženiji visokim troškovima stanovanja nego populacija u cjelini; najveći jaz bilježe Danska (14,3 postotna boda) i Nizozemska (8,4 boda).
Povezanost cijena i odlaska
Podaci pokazuju jasan obrazac: u zemljama gdje se mladi ranije sele – primjerice Danskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Švedskoj i Finskoj – udio onih koji su preopterećeni stanarinom ili kreditom znatno je viši. Suprotno tome, u državama poput Hrvatske, Cipra i Italije, gdje djeca dulje ostaju s roditeljima, troškovni pritisak je slabiji.
Grčka je iznimka: iako Grci kasno odlaze od kuće, gotovo trećina mladih ondje troši više od 40 % prihoda na krov nad glavom.
Ekonomisti upozoravaju da visoki troškovi stanovanja u ranoj samostalnosti mogu odgađati druge važne životne korake – od zasnivanja obitelji do ulaganja u obrazovanje – dok pak dulji ostanak u roditeljskom domu može usporiti tržište rada i mobilnost radne snage.
Eurostatovi brojevi tako otvaraju staro pitanje: biraju li mladi u Hrvatskoj „hotel mama” iz komocije ili iz nužde – i kakvu ulogu pri tome igra pristupačnost stanovanja.