Kad je prije deset godina kao maloljetnik potrčao prema plićaku na otoku Silbi, Lovro Govorčin nije mogao ni zamisliti da će običan zaron završiti trajnom paralizom.
„Igrali smo picigin, ja sam se zatrčao, ali nisam skočio u dalj, nego u vis. Postrugao sam po pijesku i u roku od sat i pol bio sam na operacijskom stolu”, prisjetio se u emisiji „Dobro jutro, Hrvatska”. Operacija je trajala oko osam sati, a uslijedile su i dodatne komplikacije – drugo kirurško zahvaćanje te upala pluća nakon udisanja morske vode.
Danas, unatoč nepokretnosti, Lovro javno govori o svojoj nesreći kako bi spriječio slične tragedije: „Nikad sam skakati, pogotovo ne u plićaku. Dovoljno je ni pola metra vode da se ne stigneš ni odraziti.”
Stručnjaci godinama upozoravaju da su skokovi u vodu, osobito s većih visina ili na nepoznatim lokacijama, jedan od najopasnijih ljetnih izazova. Među najčešćim posljedicama navode se:
• prijelomi vratnih i torakalnih kralježaka • traumatske ozljede mozga • trajni invaliditet ili smrt
Rizični su trenuci neadekvatna procjena dubine, skriveno stjenovito dno, loša tehnika skoka, alkohol i noćno kupanje. Liječnici podsjećaju da površina mora pri skoku s visine može biti „tvrda kao beton”, a ozljede glave i vrata ostavljaju doživotne posljedice.
Najčešće žrtve su mladi, nerijetko u večernjim satima i pod utjecajem alkohola. Osim skakača, stradati mogu i nesuđeni kupači koje nečiji nagli zaron iznenadi.
Lovrina poruka, rođena iz vlastite boli, jednostavna je i jasna: razmislite prije nego što zaronite – jedan trenutak neopreza može promijeniti sve.