Splićanka Sonja Grgat još uvijek pamti trenutak kada je, prije 11 godina, prvi put čula presudnu rečenicu: „Imate monstruma”. Liječničina konstatacija o karcinomu dojke doslovno joj je, kako kaže, „pomaknula tlo pod nogama”.
Prvi znakovi pojavili su se kao učestale upale dojke, a presudan alarm bio je kvržica na lijevoj strani koju je osjetila pod tušem. „Čim sam napipala izraslinu, znala sam da je riječ o nečem opasnom”, prisjeća se. Iako je tada tijekom ljetnog rada u kuhinji naglo smršavjela devet kilograma, gubitak težine nije povezivala s bolešću—tek joj je naknadno postalo jasno da je to bio još jedan simptom.
Šok dijagnoze ubrzo je smijenio „radni način” – niz odluka i organizacija liječenja. Najteže je, priznaje, bilo reći istinu obitelji: „Rak je bolest obitelji, tada smo bili u potpunom rasulu.” U vrijeme dijagnoze djeca su joj imala 17, 15 i 10 godina, a ona je, s tek 40 godina, osjećala da stoji „na svom kraju”.
Iskustvo je pretvorila u akciju pa danas vodi udrugu „Caspera”. Organizacija pomaže ženama koje se istodobno bore s malignim bolestima i socijalnim problemima: onima bez stalnih primanja, bez potpore bližnjih ili samo privremeno u Splitu zbog terapija. Udruga im osigurava osnovne potrepštine, psihološku podršku i logističku pomoć, a Sonja poziva građane da se pridruže: „Susrećemo žene koje su u svojoj muci same... Stoga im pomozimo!”
Njezin primjer podsjeća koliko je rani pregled presudan, ali i koliko su solidarnost i zajednica važni kada se bolest pojavi.