Gotovo godinu dana nakon što je Zakon o lobiranju stupio na snagu, u praksi su se otvorile brojne nejasnoće. V. d. predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Ines Pavlačić za Hinu poručuje kako je „Zakon potrebno doraditi” jer ostavlja prostor različitim tumačenjima.
Najvidljiviji rezultat dosadašnje primjene je Registar lobista, glavni preduvjet za legalno lobiranje. U njega je do sada upisano 108 fizičkih osoba – sedam samostalnih i 101 tzv. in-house lobist koji zastupaju 46 pravnih osoba. Najviše ih djeluje u savjetodavnim i konzultantskim uslugama, ispitivanju tržišta, IT-ju, farmaceutskoj te turističkoj i energetskoj industriji.
Međutim, praksa je otkrila niz rupa:
• Nedovoljno jasna definicija „lobirane osobe” – posebno što znači rukovodeći službenik i do koje razine hijerarhije seže obveza odbijanja nelicenciranog lobista.
• Miješanje lobiranja s aktivnostima koje se službeno ne smatraju lobiranjem, primjerice kontakti na marginama javnih događaja.
• Sudjelovanje stručnjaka koje lobisti dovode na sastanke: Povjerenstvo dopušta njihovu prisutnost, ali samo uz prijavu u godišnjem izvješću i uz ograničenje da „ne smiju biti nositelji lobiranja”.
• Sukob odredbi o darovima: Zakon o lobiranju u potpunosti zabranjuje poklone, dok Zakon o sprječavanju sukoba interesa dopušta darove simbolične vrijednosti.
• Obveza dvostrukog registriranja – lobisti koji su već upisani u europski Registar transparentnosti moraju se upisati i u hrvatski, što u praksi nije uvijek ispoštovano.
Unatoč javno objavljenim sastancima dužnosnika s predstavnicima tvrtki koje nisu hrvatskim Registrom obuhvaćene, Povjerenstvo zasad nije zaprimilo nijednu prijavu nezakonitog lobiranja. „Zanimljivo će biti vidjeti hoće li se pojaviti slučaj u kojem će netko prijaviti nedozvoljeni pritisak”, kaže Pavlačić.
Lobisti do kraja ožujka moraju podnijeti godišnje izvješće. Za prvo, tromjesečno razdoblje (listopad–prosinac 2023.) zaprimljeno je 20 izvješća, dok ih osam upisanih lobista nije dostavilo. Kazni zasad nema, ali Povjerenstvo najavljuje da će se, sukladno zakonu, primijeniti ako se propusti nastave.
Sve navedeno otvara prostor za izmjene: preciznije definicije dužnosnika i zabranjenih darova, jasnije razgraničenje lobiranja od ostalih komunikacijskih aktivnosti te usklađivanje s europskim pravilima. Bez toga, zaključuje Pavlačić, „transparentnost ostaje samo na papiru”.