Globalne cijene hrane nastavile su rasti i u lipnju, a indeks Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) dosegnuo je 128 bodova – 0,5 % više nego u svibnju i 6 % iznad lanjske razine, što je najviši rezultat u tri godine.
Najveći doprinos poskupljenju dali su:
• meso: +2,1 % – goveđe, svinjsko i ovčje meso skuplji su zbog snažne potražnje iz SAD-a, slabijeg brazilskog izvoza i pojačanog kineskog uvoza. Perad je jedina iznimka zahvaljujući povratku brazilske ponude, no nova izbijanja ptičje gripe mogla bi ponovno zakočiti trgovinu.
• biljna ulja: +2,3 % – palmino je skočilo gotovo 5 % zbog žive globalne potražnje, a sojino prati rast interesa za biogoriva u Brazilu i SAD-u; ulje uljane repice oporavlja se, dok je suncokretovo pojeftinilo zahvaljujući dobrim prinosima u crnomorskoj regiji.
Mliječni proizvodi poskupjeli su gotovo 20 % u odnosu na prošli lipanj; maslac je na povijesnom maksimumu zbog tankih zaliha u Oceaniji i EU-u te snažne azijske potražnje, a sir raste treći mjesec zaredom.
Suprotno tom trendu, žitarice i šećer pojeftinjuju. Kukuruz je osjetno jeftiniji zbog velikih latinoameričkih zaliha, dok pšenicu pritišću vremenske neizvjesnosti u Europi, Rusiji i SAD-u. Cijena riže blago je pala, a šećer je na najnižoj razini u više od četiri godine zahvaljujući povoljnim prilikama i većim površinama u Brazilu, Indiji i Tajlandu.
FAO za 2025. predviđa rekordan urod žitarica od 2,9 milijardi tona (+2,3 %) te rast globalnih zaliha na 889 milijuna tona. Očekuje se i povijesno visok izvoz riže, oko 60,8 milijuna tona.
Posljedice za Hrvatsku
Hrvatska, kao i veći dio EU-a, uvozi većinu govedine i peradi, pa se globalni cjenovni šokovi postepeno prelijevaju na domaće police. Analitičari Hrvatske udruge poslodavaca upozoravaju da skuplje sirovine dugoročno stišću trgovačke marže, odgađaju investicije i smanjuju otpornost domaće prehrambene industrije na vanjske šokove.
HUP poziva na sustavno jačanje prehrambene sigurnosti kroz modernizaciju proizvodnje, bolju logistiku, regenerativne poljoprivredne prakse te smanjenje administrativnih tereta. Bez takvih mjera, poručuju, vanjski inflatorni pritisci mogli bi dodatno destabilizirati sektor koji je već izložen klimatskim rizicima i tržišnoj neizvjesnosti.