Revija inkluzivnog filma „Osobe s invaliditetom i film”, održana 1. i 2. prosinca na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, donijela je domaćoj publici premijeru serijala „Agent 010” – pet kratkih filmova u kojima glavne uloge nose mladi glumci s invaliditetom.
„Nule” iz naslova simboliziraju invalidska kolica, a ideja je, naglašava docentica Mirna Sabljar, gledatelje podsjetiti da osobe s invaliditetom imaju iste kulturne potrebe i umjetničke ambicije kao i svi drugi: „Budućnost moramo zamišljati kao istinski inkluzivnu – i filmsku i društvenu.”
Serijal je započeo prije pet godina u riječkoj Udruzi Spirit. Nakon riječke premijere 17. studenoga i zagrebačke projekcije 2. prosinca, Osijek je postao drugo mjesto u zemlji koje je ugostilo „Agente 010”. Na platnu se, uz mlade protagoniste, pojavljuje i niz poznatih imena: Asim Ugljen, Goran Navojec, Enis Bešlagić, Mile Kekin, Krešimir Mišak, Mario Kovač i drugi.
Helga Paškvan, dopredsjednica Spirita i suvoditeljica projekta, opisuje nastajanje filmova: „Svako proljeće stižu nove ideje, pa okupljamo stare i nove suradnike. Naši stalni agenti su Dora Brnić, Dorijan Matić, Tea Superina i Toni Lesica, a profesionalni glumci rado im se pridružuju.”
Posljednji dio, „Apokalipsa”, duhovito propituje zaslužuje li čovječanstvo nastavak nakon vlastitih „bedastoća”. Serijal se poigrava parodijama holivudskih hitova, ali, kako kaže Paškvan, „ništa ne kopiramo – gradimo vlastitu metaforu i izbjegavamo patetiku. Nije cilj samo pozitivan klišej, nego zajednica koja na ‘šašav, ali ozbiljan’ način razgovara s publikom”.
Spirit, osim snimanja, vodi radionice po Stanislavskijevoj metodi, potičući glumce da istražuju likove duboko i autentično. Glumica Dora Brnić ističe koliki joj je to iskorak: „Ovi filmovi ostvarenje su mog sna. Najveća mi je trema bila igrati s Enisom Bešlagićem, ali rekao mi je da se opustim i slijedim srce.”
Kroz „Agente 010” Udruga Spirit pokazuje da inkluzija nije prazan slogan, nego prostor u kojem se rodilo svježe, duhovito i žanrovski hrabro domaće kino – dovoljno zabavno za publiku, a dovoljno važno da mijenja percepciju invaliditeta na velikom platnu.