Prvi krug Svjetskog prvenstva u Nizozemskoj donio je hrvatskoj ženskoj rukometnoj reprezentaciji rijetko viđenu seriju neuspjeha – tri uzastopna poraza i selidbu u nepopularni Presidents Cup, natjecanje za razigravanje od 25. do 32. mjesta.
Hrvatska je turnir otvorila protiv Rumunjske. Nakon obećavajućih 30 minuta (13:13), nastavak je donio katastrofalnih 20:12 za suparnice i konačnih 33:24. Dva dana poslije sličan je scenarij uslijedio protiv europskih viceprvakinja. Danska je nakon početnog egala od 5:5 preuzela kontrolu, povela dvoznamenkastom razlikom i na kraju slavila 35:24.
Ključna utakmica protiv Japana trebala je izborniku Ivici Obrvanu i njegovim igračicama otvoriti put prema drugom krugu. Nije vodio Japan ni sekunde u prvom dijelu, no Hrvatska je svejedno na poluvremenu ispustila prednost 10:8. U nastavku je uslijedila desetominutna golgeterska suša, serija 5:0 Azijki i konačnih 25:19 – treći i najteži udarac za ekipu koja se nadala barem borbi za osminu finala.
Tri uzastopna poraza Hrvatska nikada prije nije doživjela u prvoj fazi svjetskih prvenstava. Bilanca pod Obrvanom sada iznosi sedam utakmica bez pobjede na velikim turnirima. Reprezentacija će za utjehu igrati s Iranom (gol-razlika −68), Urugvajem (−49) i Paragvajem (−29).
POTONUĆE KOJE TRAJE Podsjetimo, niz je započeo prije dvije godine na svjetskoj smotri u Španjolskoj. Tada je Hrvatska imala sve u svojim rukama: vodstvo 22:18 nad Mađarskom četiri minute prije kraja značilo je četvrtfinale, ali je uslijedio neobjašnjiv raspad i poraz 23:22. Minutu odmora izbornik je zatražio tek tri sekunde prije sirene, što mu kritičari i danas spočitavaju.
Sljedeće Europsko prvenstvo donijelo je poraze od Danske i Švicarske te remi s Farskim Otocima, a atmosferu je dodatno zatresla odluka izbornika da ne pozove nekoliko članica brončane generacije s Eura 2020., popularnih „Kraljica šoka”.
Danas, nakon najlošijeg svjetskog plasmana u povijesti, sve glasnije se govori o potrebi za promjenama u stručnom stožeru i sustavu. Dok muška reprezentacija redovito puni dvorane i podiže nacionalni ponos, ženski rukomet tone i traži – kako navijači tvrde – pravog spasitelja.
Pred hrvatskom ekipom u Nizozemskoj još su tri utakmice bez rezultatske težine, ali s potencijalnom vrijednošću za povratak samopouzdanja. Pitanje je, međutim, hoće li to biti dovoljno da se zaustavi slobodan pad koji traje već dvije godine.