Novu knjigu „Wise” klinički psiholog i romanopisac Frank Tallis posvetio je pitanju kako sačuvati mentalno zdravlje u drugoj polovici života – vremenu koje se nezaustavljivo produljuje. Svjetski prosjek životnog vijeka dosegnuo je povijesni maksimum, a najbrže raste skupina starijih od 80 godina. Unatoč tome, javna rasprava i dalje se fokusira na financijski teret starenja, dok se zanemaruje pitanje – kako zapravo dobro ostarjeti.
Tallis podsjeća da srednja dob tradicionalno predstavlja prekretnicu: ciljevi postaju nejasni, tijelo šalje prva ozbiljna upozorenja, a smrtnost gubi apstraktan prizvuk. „Muška kriza srednjih godina nije komedija, nego tragedija”, piše autor, naglašavajući da pogrešne ili krhke strategije za „upravljanje užasom” brzo dovode do psiholoških tegoba.
Četiri ključna izazova
- Kultura koja starenje prezentira kao kvar koji se može popraviti estetskom kirurgijom ili biohakingom; rezultira nerealnim očekivanjima i negiranjem smrtnosti.
- Premalo vremena za tišinu i unutarnju obradu doživljenog. Pametni telefoni „otimaju” kratke pauze u kojima je nesvjesni um nekoć slao važne poruke – zbog čega se, upozorava Tallis, emocije prebacuju u noć i remete san.
- Samotnjaštvo, odnosno smanjena društvena i duhovna potpora, nekad zadovoljavana religijom ili zajednicom.
- Rastuća ovisnost o umjetnoj inteligenciji i „terapijskim” chatbotovima. Tallis podsjeća na slučajeve u kojima je automatizirani razgovor dovodio do pogubnih savjeta te poručuje: „Nemojte miješati AI sa svojim nesvjesnim.”
Put prema cjelovitosti Inspiriran stoicima, Jungom i modernom neuroznanošću, Tallis zagovara proces „individuacije” – spajanje vanjskih uloga i unutarnjih želja u koherentnu cjelinu. To, tvrdi, postaje glavna zadaća druge polovice života: • prepoznati „pozivne trenutke” – slučajne riječi, mirise ili pogreške koje bude potisnute potrebe; • razvijati fleksibilnost kroz nove aktivnosti ili hobije; • stvoriti prostor za dosadu, sanjarenje i snove jer upravo tada nesvjesno nudi odgovore.
Usprkos iskušenju brzih rješenja, autor odbija ponuditi „top 10 savjeta”. Svaka je biografija jedinstvena, napominje, pa ono što liječi jednoga drugome može štetiti. Ipak, nekoliko univerzalnih smjernica ipak izdvaja: prisutnost u trenutku, kritički odnos prema „gurujima” i tehnologijama te hrabrost da se priznaju ograničenja tijela.
Od psihoanalize do fikcije Tallisova osobna priča potvrđuje teoriju: dok je radio kao psihoterapeut, u rupama rasporeda počeo je pisati – skriveni san iz mladosti. Danas, s 13 romana i isto toliko stručnih naslova, tvrdi da kreativnost vraća ravnotežu izgubljenu u ranim godinama zarade za život. Neurološki gledano, takva ravnoteža povećava otpornost na stres.
Na kraju, poruka autora je jednostavna, ali zahtjevna: prihvatite promjenu, slušajte unutarnje šapate i ne bježite u stalnu zabavu. U protivnom, kaže Tallis, „u opasnosti ste da propustite vlastiti život”.