Novi francuski premijer Sébastien Lecornu dobio je, prema mnogima, najnezahvalniji zadatak u europskoj politici: kao šef manjinske vlade mora progurati strogi paket štednje kroz parlament u kojem ga istodobno napadaju krajnja desnica i krajnja ljevica. Dok se Pariz bori s deficitom, iznova se poteže mantra stara pola stoljeća – „tržišta se ne može nadmudriti”.
-
Što traže tržišta?
• Prodaja državnih obveznica podiže prinose i sili vlade na rezove.
• Zastupnici u Francuskoj već godinama odolijevaju povišenju poreza i kresanju socijalnih izdataka, no financijski sektor poručuje da je vrijeme isteklo. -
Strah prelazi La Manche
• Konzervativni krugovi u Londonu upozoravaju da bi se isti pritisak mogao preseliti u Ujedinjeno Kraljevstvo.
• Prema toj logici buduća ministrica financija iz Laburističke stranke Rachel Reeves mora hitno rezati potrošnju i dizati poreze kako bi umirila tzv. obvezničke „osvetnike”. -
Kontra-narativ: Britanija nije Francuska
• London ima vlastitu valutu i središnju banku koja samostalno kroji kamatne stope.
• U krizi 2008. i za vrijeme pandemije 2020. upravo su države spašavale financijski sektor – ne obrnuto.
• Tržišta djeluju unutar zakonskih okvira koje postavljaju vlade; kad stvari krenu po zlu, i dalje trebaju državne blagajne. -
Povijesna lekcija
• Uklanjanje kontrola kretanja kapitala od 1970-ih pogodovalo je velikim bankama i multinacionalnim kompanijama dok je državama otežalo vođenje politike punog zaposlenja i smanjenja nejednakosti. -
Primjeri gdje su tržišta pogriješila
• Politika štednje nakon financijskog sloma 2008. nije donijela rast ni u Francuskoj ni u Britaniji.
• Unatoč smanjenju poreza na dobit i podizanju dobi za mirovinu, gospodarstvo pod predsjednikom Emmanuelom Macronom i dalje posrće. -
Dilema pred Laburistima
• Reeves naglašava rast kao prvi cilj jer on povećava porezne prihode i smanjuje izdvajanja za socijalne transfere.
• No rezovi i porezna povećanja mogli bi ugušiti potražnju, produbiti manjak i otvoriti vrata novom krugu štednje. -
Mogući put drugačije politike
• Ponovno razmatranje selektivnih kontrola kratkoročnog kapitala.
• Jasno definirana industrijska strategija s naglaskom na investicije države u ključne sektore, po uzoru na američko subvencioniranje čipova.
• Odbacivanje dogme da je „volja tržišta” nepromjenjiva prirodna sila.
Zaključno, francuski kaos oko proračuna služi kao ogledni primjerak potencijalnih zamki: slijepo prihvaćanje štednje ne jamči povjerenje tržišta, ali gotovo sigurno podiže politički rizik. Pred Londonom stoji izbor – pokoriti se logici obvezničkih burzi ili redefinirati pravila igre koju su one desetljećima oblikovale u svoju korist.
