Prvijenac redateljice Amelie Bonnin otvorio je 78. izdanje Cannesa – prvi put nakon dugo vremena bez velikih imena ispred ili iza kamere – a sada se pod festivalskom etiketom prikazuje u ograničenoj domaćoj distribuciji.
Film, originalnog naslova „Partir un jour”, premijerno je prikazan u sklopu manifestacije „Rendez-vous au cinéma”. Umjesto multipleksa našao je mjesto jedino na programima nezavisnih single kina, gdje se paralelno vrti s puno razvikanijim „Poljupcem žene pauka”.
Mjuzikl prati Cecile (glumi je pjevačica Juliette Armanet), vrhunsku kuharicu pred otvaranjem pariškog restorana. Vijest o trudnoći i očev infarkt vraćaju je u rodni grad. Tamo ponovno susreće srednjoškolsku simpatiju Rapha (Bastien Bouillon), što dodatno zapetljava ionako krhak balans između profesionalnih ambicija i privatnih dilema.
Bonnin je dugometražni film proširila iz nagrađivanog kratkog uratka iz 2021., zadržavši prizemljen, gotovo dokumentaran ton. Za razliku od raskošnih francuskih mjuzikala, ovdje nema blještavih kulisa ni velikih plesnih brojeva: likovi pjevaju „kao obični ljudi”, a jedini globalno prepoznat hit je „Alors on danse” Stromaea.
Takav pristup donio je i oprečne kritike. Pojedini strani komentatori u Cannesu predviđali su da bi film mogao biti „zaboravljen do kraja tjedna”, dok drugima šarm realističnog okvira nadoknađuje manjak uho-vabljivih pjesama. Među svijetlijim trenucima ističu se scena na klizalištu i završna pjesma po kojoj je film dobio naslov.
Francuska tradicija mjuzikla, od „Šerburških kišobrana” do recentne „Annette”, ovdje dobiva minimalističku, gotovo svakodnevnu inačicu. Publika u hrvatskim kinima stoga bi trebala prilagoditi očekivanja: umjesto spektakla dobiva intimnu priču o izborima koji mijenjaju život – uz diskretan glazbeni komentar, ne i poziv na zajedničko pjevanje.