Aleksandra Vučenović javno je zahvalila medicinskom timu Stacionara Labin zbog, kako kaže, „pažnje, topline i dostojanstva” koje su pružili njezinu partneru Bojanu tijekom njegovih posljednjih dana, ali i podršci koju su istodobno pružili njoj.
Vučenović je u emotivnom pismu istaknula:
„Kada dođu posljednji dani, ne pamtimo aparate ni zidove — pamtimo ljude.”
Ključne poruke pisma • Pacijent nije bio „samo broj”, već osoba okružena brigom i poštovanjem. • Zaposlenici su pokazivali strpljenje, razumijevanje i ljudskost, što je obitelji pružilo osjećaj sigurnosti. • Posebna zahvala upućena je doktorici Heleni Vlačić zbog „nesebične brige koja je nadilazila profesionalnu dužnost”. • Osoblje je, uz medicinsku skrb, aktivno brinulo i za emocionalno stanje članova obitelji, nudeći riječi utjehe i ohrabrenja.
„Ono što ste učinili za Bojana i za mene nikada neće biti zaboravljeno”, zaključuje Vučenović, naglašavajući da joj je humanost djelatnika olakšala suočavanje s gubitkom.
Pismo služi kao podsjetnik koliko toplina i empatija zdravstvenih radnika mogu značiti obiteljima u najtežim životnim trenucima.