Bivša premijerka Jadranka Kosor predstavila je autobiografsku prozu „Žene koje mašu rukama“, djelo u kojem otvoreno govori o životnim lomovima daleko od saborske govornice.
Autorica opisuje niz teških operacija koljena i dug, iscrpljujući oporavak, ali i tišinu koja je uslijedila nakon političke buke. „Kad pišemo o životu, iskrenost je minimum, zar ne?“, kaže Kosor, primjećujući kako je postalo uobičajeno da političari – pa i bivši – ne govore potpuno otvoreno.
Unatoč prisutnoj boli, tekst obiluje humorom, senzibilitetom i prepoznatljivom ironijom. Premda priznaje da je i dalje „nepovratno inficirana politikom“, Kosor naglašava da su joj danas najvrjedniji trenuci s obitelji. Posebno mjesto u knjizi zauzima poglavlje o desetogodišnjem unuku, kojemu je – zajedno sa sinom – posvetila svoje dosad najintimnije i najtiše djelo.