Na pozornici HNK-ova Studija 2 u Zagrebu sinoć je premijerno izvedena autorska predstava „Ja, glumica” Darije Lorenci Flatz, postavljena povodom njezina 50. rođendana i 25 godina profesionalnog rada.
U 75 minuta intenzivne autoanalize prvakinja nacionalnog kazališta secira vlastiti perfekcionizam – od potrebe da bude „savršena karakterna glumica” do pritiska da ostane „savršen celebrity materijal”. Gledatelji svjedoče liku koji vjeruje da je „stalni napor, bol i muskulfiber” nužan dokaz živosti, dok je strah od starenja gura u atletski režim tijela i scenske akrobacije.
Vizualni identitet potpisuje suprug umjetnice Emil Flatz: crni plakati s čeličnim osmijehom najavljuju scensku „divu” koja tijekom izvedbe pleše na svili, barata golemim lepezama i u munjevitim presvlačenjima prelazi iz jedne discipline u drugu. Dramaturgiju potpisuje Ana Tonković.
Iako obiluje spektakularnim slikama, predstava namjerno izostavlja dublje intimističko kopanje po ulogama ili biografiji. Umjesto toga, Lorenci Flatz ponavlja već javno izrečene ispovijesti i ironične dosjetke poput: „Kad se hvalim, ja se žalim. Kad se žalim, ja se hvalim.”
Rezultat je scenski selfie koji, kako se nakon premijere komentiralo u foajeu, otkriva toplu i ljudima posvećenu osobu zarobljenu u samonametnutom imperativu stalne izvrsnosti – socijalnom demonu koji se, barem ove večeri, nije dao ukrotiti.