Riječki glumac Dražen Mikulić godinama je živio pod teretom sudskog postupka koji s njim nije imao nikakve veze. Još 2011. godine optužen je da je na štandu sa sladoledom u Šibeniku zaposlio ženu bez prijave. Ženu nikada nije upoznao, štand nikada nije posjedovao.
Od prvoga dana ponavljao je: „Ja jesam Dražen Mikulić, ali ne taj kojeg teretite.” Unatoč toj tvrdnji, kao i svjedočenjima ljudi koji su potvrđivali da se radi o zamjeni identiteta, postupak je tekao punih 15 godina. Jednostavna provjera osobnih podataka – usporedba OIB-a ili čak samo adrese prebivališta – mogla je spriječiti dugogodišnji progon, ali takva provjera nikada nije učinjena.
Tijekom procesa Mikulić je ukazivao na niz propusta: sud nije provjerio matične brojeve, a pozivi na rasprave stizali su na pogrešne adrese. Uspio je dokazati te nepravilnosti i, nakon višegodišnje borbe, pravomoćno je oslobođen svih optužbi. Sud mu je dosudio i odštetu zbog neosnovanog postupka koji mu je, kako kaže, narušio i karijeru i privatni život.
Mikulić danas poručuje da se „nikome ne smije dogoditi ono što je on prolazio”, a njegov je slučaj još jedan podsjetnik koliko je zamjena identiteta moguća i koliko skupo može stajati kada institucije propuste učiniti osnovnu provjeru.