Lovrečica pokraj Umaga danas je postala poprište dramatičnog pokušaja deložacije obitelji Liščević – Stjepana, Cvite i njihovo dvoje maloljetnih sinova. Sudska ovrhovoditeljica u pratnji službenika stigla je pred kuću kako bi, prema nalogu Općinskog suda Pazin sa stalnom službom u Poreču, iselila cijelu obitelj iz objekta koji je u vlasništvu Tadije Šarca.
Kuću je Šarac kupio od pokojne Cvitine majke uz dogovor da majka i kći nastave živjeti u prizemlju dvoetažnog zdanja. Nakon majčine smrti, Cvita se ondje zadržala s obitelji. Prema neslužbenim informacijama, županijski sud naložio je iseljenje samo Stjepana Liščevića, dok je općinski sud izdao širi nalog za cijelu obitelj, pa su pravnici obiju strana ušli u spor oko tumačenja dviju presuda.
Dolazak ovršne ekipe mobilizirao je mještane Lovrečice koji su se spontano okupili ispred kuće, odlučni spriječiti prisilno iseljenje. Uslijedili su četverosatni pregovori odvjetnika i vlasnika, dok je pučka pravobraniteljica iz lokalnog Centra za socijalnu skrb zatražila odgodu ovrhe zbog Cvitina invaliditeta i malodobnosti djece. Sud taj zahtjev nije prihvatio, no sam je vlasnik, suočen s napetom situacijom, odlučio odgoditi deložaciju do sutrašnjeg jutra.
Šarac je pritom okupljenima izjavio da će, nakon iseljenja, obitelji osigurati privremeni smještaj u trajanju od mjesec dana. Unatoč kratkom predahu, neizvjesnost i tjeskoba ostaju – Cvita i djeca emotivno su slomljeni, a budućnost ovisi o daljnjim pravnim potezima i mogućoj nagodbi.
Slučaj je naglasio manjkavosti sustava u kojem se sudske odluke mogu protumačiti kontradiktorno, dok se socijalni aspekt – posebno zaštita djece – često gura na rub postupka. Istodobno, dojmljiva solidarnost susjeda pokazala je koliko zajednica može biti snažna kad se pred njom nađe obitelj bez sigurnog krova nad glavom.
Hoće li do konačnog iseljenja doći već sutra, ili će pravni timovi uspjeti ishoditi novu odgodu, zasad ostaje otvoreno. Mještani najavljuju da će, bude li potrebno, ponovno stati pred kuću – uvjereni da pravo na dom ne smije pasti samo na slovo zakona, već i na osjećaj ljudske odgovornosti.