Europska komisija počela je tražiti pravni put kojim bi se u cijeloj Uniji zabranile konverzijske terapije – prakse usmjerene na „izmjenu ili potiskivanje spolne orijentacije ili rodnog identiteta” LGBT+ osoba, a koje su medicinske udruge davno osudile kao štetne i nedjelotvorne.
„Ne postoji ništa što treba liječiti. Riječ je o napadu na dostojanstvo”, poručila je Irena Moozová iz Glavne uprave za pravosuđe i potrošače, podsjetivši da je Svjetska zdravstvena organizacija još 1990. uklonila homoseksualnost s popisa bolesti.
Ključni podaci i planovi
• Građanska inicijativa koja traži zabranu prikupila je 1,25 milijuna potpisa.
• Komisija je prošlog mjeseca pokrenula studiju kako bi prikupila podatke i definirala najučinkovitiji pristup; rezultati se očekuju tek u prvom tromjesečju 2027.
• Samo je osam država članica do danas uvelo potpunu ili djelomičnu zabranu: Malta (2016.), Njemačka (2020.), Francuska i Grčka (2022.), Španjolska i Belgija (2023.) te Portugal i Cipar (2024.).
• Rasprave traju i drugdje, primjerice u Nizozemskoj, gdje je 2025. u parlament stigao nacrt zakona.
Mogući pravni okviri Komisija razmatra više scenarija. Jedan je nova direktiva, no za to bi bilo potrebno jednoglasno odobrenje država članica jer su zdravstvo, spolni identitet i reproduktivna prava nacionalna nadležnost. Druga je mogućnost izmjena Ugovora EU-a kako bi se konverzijske terapije uvrstile među tzv. eurozločine iz članka 83. TFEU, što bi Uniji omogućilo usklađivanje kaznenog prava. No i Europski parlament priznaje da bi taj postupak bio dugotrajan.
„Ne bi smjelo biti podjela. Zabrane postoje, ali to nije dovoljno”, rekao je Francesco Stocco, jedan od pokretača inicijative. Eurozastupnica Lena Düpont upozorila je, međutim, da će „to potrajati”.
Hitnost naglašavaju i tragični slučajevi poput smrti osamnaestogodišnje Layle Achichi 2009., koja je podlegla opeklinama zadobivenim tijekom egzorcionističkog „liječenja” njene spolne orijentacije.
Iako precizni podaci o razmjerima prakse nedostaju, izvješće međunarodne LGBT+ udruge objavljeno u prosincu navodi da je čak četvrtina ispitanih osoba doživjela neki oblik konverzijske „terapije”.
Zaključak Komisija tako balansira između političke volje građana i ograničenja nadležnosti. Dok Europa čeka konkretan prijedlog, broj država koje samostalno zabranjuju praksu polako raste, ali milijun i četvrt građana traži jedinstvenu, obvezujuću zabranu za cijelu Uniju.