Francuski poljoprivrednici danima blokiraju autoceste, ali statistika pokazuje dublji problem od aktualnog nezadovoljstva: nekoć nedodirljivi francuski suficit u trgovini agro-prehrambenim proizvodima pao je na najnižu razinu u posljednjih 25 godina.
Najveći proizvođač, ali sve manji izvozni motor
• Vrijednost francuske poljoprivredne proizvodnje 2024. dosegnula je 88,3 milijarde eura – više od Njemačke (75,5 mlrd. €), Italije (70,2 mlrd. €) i Španjolske (68,7 mlrd. €). • Unatoč tome, u 2025. Pariz bilježi najslabiju agro-prehrambenu bilancu u četvrt stoljeća: višak je drastično sužen, a na samom europskom tržištu Francuska je postala neto uvoznik.
Ovisnost o tržištima izvan Unije
Za vino i žestoka pića – tradicionalne izvozne perjanice – Francuska je godinama oslanjala na SAD i Kinu. Kad su ljetos Washington uveo carinu od 15 %, a Peking do 34,9 %, posljedice su bile trenutne: izvoz vina pao je 8 %, a žestokih pića čak 25 % u vrijednosti. Istodobno je slabija žetva žitarica, uz gubitak Alžira kao kupca pšenice, dodatno stanjila saldo.
Strukturne slabosti
„Precijenili smo lojalnost svojih klijenata”, upozorava Sébastien Abis iz pariškog IRIS-a. Godinama se, kaže, računalo na vrhunski imidž, dok je konkurencija unutar EU-a jačala:
• Španjolska je, zahvaljujući nižim troškovima, učvrstila 4. mjesto izvoznika, osobito u voću, maslinovu ulju i svinjetini. • Poljska kombinira niske inpute i sve povezaniji prehrambeni lanac. • Italija pak igra na kvalitetu i oznake izvornosti: 2025. je izvezla rekordnih 73 milijarde eura agri-food proizvoda, pet posto više nego godinu prije.
Francuska je, tvrde analitičari, „preskočila” srednji tržišni segment i zanemarila potrošače koji traže povoljnije i praktičnije proizvode. Rezultat: manjak voća i povrća, a čak se i „zemlja 258 sireva” okrenula uvozu industrijskih sireva iz Nizozemske za potrebe prerađivačke industrije.
Kadra i tehnologije sve manje
Radna snaga ubrzano stari, a jasnog plana za pomlađivanje nema. Polovica prehrambenih pogona nije modernizirana od ranih 2000-ih, što dodatno ruši konkurentnost. Povrh toga, česte promjene poljoprivredne politike – od ambicioznog Zelenog plana do nedavnog popuštanja regulacija – stvaraju nesigurnost za dugoročne investicije.
Ciklički udari pojačali pad
Slabiji euro prema dolaru smanjio je zaradu na izvozu, dok je skok cijena sirovina – primjerice kakaa, koji je zbog lošeg vremena poskupio oko 30 % – oteo dio marže. „Još uvijek nismo u minusu kao Njemačka, ali prostor za utjehu je sve manji”, zaključuje Abis.
Francuska poljoprivreda tako ostaje najveća u Uniji, no više ne i nedodirljiva: bez brze modernizacije i okretanja europskim kupcima mogla bi, prvi put u modernoj povijesti, iz izvoznog primjera prijeći u trajnog uvoznika.