Uhićenje irskog scenarista Grahama Linehana na londonskom Heathrowu zbog triju objava kritičnih prema trans pokretu pretvorilo se u političku detonaciju kojoj se najviše veseli čelnik ReformUK-a Nigel Farage. Dok se premijer Keir Starmer još pokušava distancirati od optužbi za „policiju misli”, Farage je ovoga tjedna u Washingtonu dočekao svoj trenutak.
Na saslušanju pred Odborom za pravosuđe Zastupničkog doma, koji vodi republikanski zastupnik Jim Jordan, Farage je britansku regulaciju interneta usporedio sa Sjevernom Korejom i nazvao je „neliberalnim, autoritarnim režimom cenzure”. Kao dokaz je, osim Linehanova slučaja, naveo i presudu Lucy Connolly, supruzi lokalnog političara koja je na 31 mjesec završila u zatvoru jer je na vrhuncu protumigrantskih nereda 2024. pozivala da se „zapaljuju hoteli s tražiteljima azila”. Po izlasku na slobodu Connolly sebe naziva „Starmerovom političkom zatvorenicom”, a Farage i američki MAGA krugovi tretiraju je kao mučenicu.
Premijer je još u zimskom posjetu Bijeloj kući pokušao utišati kritike. „We’ve had free speech for a very, very long time in the United Kingdom – and it will last for a very, very long time”, poručio je Starmer potpredsjedniku SAD-a JD-u Vanceu. Farage mu je ovoga tjedna uzvratio: „Što ljudi govore i što rade dvije su potpuno različite stvari.”
Statistika dodatno raspiruje raspravu. U Britaniji se, prema službenim podacima, godišnje bilježi oko 12 000 uhićenja zbog „uvredljivog govora” i internetskih objava koje „uzrokuju tjeskobu”. Kritičari tvrde da je vaga između slobode izražavanja i zaštite građana opasno nagnuta.
Dok u SAD-u brani „neukroćeni govor”, Farage kod kuće koristi drukčije metode. Netom prije puta u Washington, vijećnici pod vodstvom ReformUK-a u Nottinghamshireu zabranili su lokalnim novinarima pristup službenim događajima i odbijali odgovarati na upite, tvrdeći da ih medij „konstantno pogrešno predstavlja”. Zabrana je skinuta tek nakon „kratkog razgovora” koji je Farage odradio s vijećem pod pritiskom javnosti.
Kritičari taj manevar nazivaju čistim zastrašivanjem, usporedivim s praksama koje je mađarski premijer Viktor Orbán pretvorio u model takozvane „neliberalne demokracije”. MAGA pokret u SAD-u, napominju analitičari, nadogradio je Orbánovu strategiju i uperio je u nevladine organizacije, sveučilišta i tradicionalne medije, a savezništvo s europskim populistima vide kao ključ za kulturnu transformaciju Zapada.
Farage se na saslušanju pozicionirao kao apsolutni branitelj načela „reci što želiš”. „You can say what you like, I don’t care because that is what free speech is”, poručio je jednom demokratskom zastupniku. No istovremeno, zabrana lokalnom listu i pritisci na novinare u Britaniji pokazuju dvostruka mjerila.
Slučaj Linehan – čovjeka koji je cijenjen zbog hit-serije „Father Ted”, a sada se suočava s kaznenim progonom zbog internetskih komentara – postao je simbolom šireg pitanja: štiti li država ranjive skupine ili utišava neistomišljenike? Odgovor će, čini se, u velikoj mjeri oblikovati i iduće britanske izbore u kojima Farage računa na raspoloženje javnosti koje sve manje tolerira policiju na društvenim mrežama, ali ni njoj ne oprašta političko licemjerje.
