Europska unija usvojila je u veljači 2026. uredbu koja od 19. srpnja ove godine velikim modnim kompanijama izrijekom zabranjuje uništavanje neprodane odjeće i obuće. Obveza će se 2030. proširiti i na srednje velika poduzeća.
Dosad su, prema procjenama industrije, tone potpuno novih, neraspakiranih komada završavale u spalionicama samo zato što se nisu prodale po željenoj cijeni. Time su se gubile sirovine, energija i rad, a istodobno je rastao ugljični otisak modnog sektora.
Anđelko Švaljek, direktor RGNC Grupe, koja kroz Regeneraciju non-wovens prikuplja i prerađuje tekstilni otpad u izolacijske i zaštitne materijale, pozdravlja zabranu, ali upozorava na moguće rupe u sustavu.
„Bez ulazne naknade i stalnog nadzora lako se dogodi da tekstilni otpad ne ode u reciklažu nego na – pogrešno odlagalište”, ističe Švaljek. Smatra da bi Hrvatska, uz pravilno postavljene poticaje, mogla brzo razviti lokalnu infrastrukturu za sortiranje i reciklažu, umjesto da otpad izvozi ili – još gore – ilegalno skladišti.
Prema važećem planu gospodarenja otpadom, Hrvatska prikuplja tek manji dio tekstilnog otpada, a najveći završava u miješanom komunalnom otpadu ili na deponijima. Nova europska pravila, očekuje se, natjerat će trgovce da neprodane artikle predaju ovlaštenim sakupljačima, što bi moglo otvoriti prostor za nova radna mjesta u oporabi i preradi.
Švaljek pritom podsjeća da se „vrijednost materijala u tekstilu može vratiti samo ako se odvojeno skuplja i prati od izvora do reciklažnog pogona”. Zato RGNC grupa zagovara uvođenje digitalnog sustava sljedivosti i minimalne naknade kojom bi proizvođači financirali zbrinjavanje.
Iako će zabrana spaljivanja stupiti na snagu za samo nekoliko mjeseci, dio hrvatskih trgovaca tek planira interne procedure za povrat i donacije neprodane robe. EU uredba ipak ne ostavlja manevarski prostor: uništavanje robe bit će dopušteno samo u iznimnim slučajevima poput sanitarnog rizika, uz strogu dokumentaciju.
Stručnjaci se slažu da najveći izazov ostaje logistika – odvojen transport i sortiranje različitih vrsta tekstila. Međutim, ako se mjere provedu dosljedno, Hrvatska bi, zaključuje Švaljek, „od problema mogla stvoriti novu industrijsku nišu i smanjiti ovisnost o uvozu izolacijskih materijala”.