Dok europski čelnici raspravljaju krši li izraelska ofenziva u Gazi odredbe Sporazuma o pridruživanju EU-Izrael, nijedan ministar vanjskih poslova Unije još nije kročio na teritorij kako bi se osobno uvjerio u razmjere humanitarne katastrofe. Ta šutnja ima visoku cijenu: prema podacima Ujedinjenih naroda, više od 60 000 Palestinaca ubijeno je od početka izraelske operacije, infrastruktura je sravnjena, a pola milijuna ljudi već trpi uvjete nalik gladi.
EU je daleko najveći izraelski trgovinski partner – na blok otpada trećina ukupne izraelske razmjene, dok Izrael čini manje od 1 % vanjske trgovine EU-a. Upravo zato kritičari upozoravaju da Bruxelles posjeduje snažno sredstvo pritiska koje zasad ostaje neiskorišteno. Izrael je, suočen s mogućim sankcijama, početkom ljeta obećao povećati broj kamiona s pomoći, otvoriti nove prijelaze i zajamčiti sigurnost humanitarnih radnika. No na terenu se, ističe UN, „promijenilo vrlo malo” – većina pomoći i dalje ne prolazi, a glad se širi.
Alarmantne brojke stižu iz bolnica i improviziranih skloništa: gotovo 200 ljudi, među njima 96 djece, službeno je umrlo od pothranjenosti, dok su izraelske snage od svibnja 2025. usmrtile još oko 1 400 Palestinaca koji su pokušavali doći do hrane i vode. Liječnici opisuju kako se iznemogli civili ruše po ulicama, a oni istodobno moraju spašavati ranjene i skrbiti za vlastite obitelji.
U Bruxellesu i glavnim europskim prijestolnicama raste nelagoda. Visoka predstavnica za vanjsku politiku Kaja Kallas još je krajem srpnja poručila: „The killing of civilians seeking aid in Gaza is indefensible… All options remain on the table if Israel doesn’t deliver on its pledges.” Sličan ton zauzeli su London, Pariz i Ottawa, zaprijetivši „daljnjim konkretnim akcijama” ne promijeni li se izraelska taktika, dok je njemački kancelar Friedrich Merz priznao da se djelovanje izraelske vojske u Gazi „can no longer be justified by the fight against Hamas.”
Za sada, međutim, ostaje samo retorika. Humanitarne organizacije traže da europski ministri odu na jug Gaze, razgovaraju s liječnicima i radnicima na terenu te provjere poštuje li Izrael vlastita obećanja. Takav bi posjet imao simboličku, ali i praktičnu težinu: EU bi mogla uvjetovati daljnje trgovinske povlastice hitnim i provjerljivim poboljšanjima protoka pomoći.
„Europa ima polugu moći – vrijeme je da je i upotrijebi”, stoji u analizi koja poziva Bruxelles da prestane izdavati „bjanko ček” izraelskoj nekažnjivosti. Dok bombe padaju, a djeca gladuju, ugrožena je i vjerodostojnost same Unije da djeluje kao globalni zagovornik ljudskih prava.
