Kad se u tekstu natuku dugačke crte — em crtice — sve češće je prvi znak da autor nije (samo) čovjek. U ironičnoj kolumni američka marketinška stručnjakinja Starr Hall upozorava da generativni alati doslovno obožavaju taj interpunkcijski multipraktik i njime zatrpavaju rečenice, pa otkrivaju svoj robotski potpis.
Hall primjećuje da, čak i kada joj eksplicitno naredi: „Please remove the em dashes”, sustav vrati rečenice poput „This is a major opportunity — one that demands urgency — and clarity — for maximum impact.” Drugim riječima, nijedna crta nije eliminirana.
Autorica zato nudi tri jednostavna savjeta kako sačuvati autentičan ton:
- Čovjek piše prvu verziju, AI tek polira. Kaotičan, iskren rukopis daje tekstu prepoznatljiv „otisak prsta”, a algoritam smije dotjerivati tek poslije.
- U redakturi treba sustavno pobrisati em crtice, uvodne fraze tipa „in today’s fast-paced world”, gomilu retoričkih pitanja i pretjeranu aliteraciju — tipične AI tragove.
- Vratiti „sebe” u tekst: pročitati naglas, ubaciti žargon ili namjeran gramatički prekršaj ako tako inače govorimo. Cilj je da rečenica zvuči kao razgovor na brunču, a ne kao govornički priručnik.
Iako su em crtice očiti znak, Hall ne savjetuje izbacivanje umjetne inteligencije iz procesa. Algoritmi su odlični za skraćivanje, strukturu ili razbijanje „blokade bijele stranice”, kaže, ali moraju ostati „previše kava popio” pripravnik kojeg stalno nadzirete. Ako tekst počne zvučati kao „Wall Street Journal” dok zapravo dogovarate raspored podcasta, vrijeme je za ručnu korekciju.
Zaključak: AI ne zamjenjuje autora, ali ga može odati. Uklanjanjem viška em crtica i dodavanjem vlastitog glasa pisci zadržavaju kontrolu — i ostaju ljudi u svojim rečenicama.
