Emisije iz cestovnog prometa jedine u Europi i dalje rastu, iako se energetika, zgradarstvo i industrija već nalaze na silaznoj krivulji. Novo sveobuhvatno izvješće istraživača i revizorskih institucija pokazuje da problem više nije u nedostatku ideja ni tehnologija, nego u tromoj provedbi i usporenoj gradnji infrastrukture.
• ICCT-ova analiza životnog ciklusa potvrđuje da baterijski električni automobili već danas nadmašuju benzinske i dizelske u ukupnim emisijama, čak i uz današnji miks električne energije. Kako se elektroenergetski sustav čisti, ta se prednost ubrzano širi.
• Studije ukupnog troška vlasništva otkrivaju da će električni kamioni tijekom ovog desetljeća na mnogim rutama postati jeftiniji od dizelskih čim se u račun uključe gorivo, održavanje i punjenje, dok dodatna akademska istraživanja pokazuju da su vozila na baterije i vodik tehnički i komercijalno ostvariva i u dugolinijskom prijevozu.
• Modeliranje za 33 europske zemlje projicira da bi potpuna elektrifikacija kopnenog prometa bila ekonomski najisplativija opcija već 2025., i to čak i bez strogih klimatskih ciljeva. Pametno usklađivanje punjenja s proizvodnjom iz vjetra i sunca smanjilo bi potrebu za stacionarnim baterijama i troškove energetskog sustava.
• Odgađanje masovne elektrifikacije moglo bi, prema istoj istraživačkoj skupini, povećati troškove sustava za oko 126 milijardi eura godišnje, jer bi ostali sektori morali nadoknađivati propušteno smanjenje emisija u prometu.
• Europski revizorski sud upozorava da je mreža punionica za električna vozila i dalje „unevenly deployed”, osobito preko granica, čime se dovodi u pitanje ostvarenje klimatskih ciljeva Unije. Europska agencija za okoliš dodatno bilježi nastavak rasta emisija iz prometa.
Autori studija zaključuju da Europa ima jasnu, tehnološki zrelu i ekonomski opravdanu putanju: ubrzana elektrifikacija vozila uz paralelno širenje infrastrukture za punjenje, posebice za teretni segment, te dosljedna provedba novih standarda CO2 i Uredbe o alternativnim gorivima. Istodobno upozoravaju da sama elektrifikacija nije dovoljna – nužna su ulaganja u javni prijevoz, urbane planove prilagođene pješacima i biciklistima te mjere za smanjenje ukupne potražnje za cestovnim prijevozom.
Pitanje više nije treba li Europa krenuti tim putem, nego hoće li to učiniti dovoljno brzo da izbjegne dodatne troškove, gubitak konkurentnosti i produbljivanje razlika među državama članicama.